Nizozemska (Nederland; Kraljevina Nizozemska / Koninkrijk der Nederlanden), država u zapadnoj Europi, na obali Sjevernoga mora; obuhvaća 33 671 km², s unutrašnjim vodama i obalnim, plimnim ravnicama (pod utjecajem morskih mijena) 41 543 km² (2023). U smjeru sjever–jug pruža se u duljini od 300 km, a u smjeru istok–zapad 200 km. Na istoku graniči s Njemačkom (577 km), a na jugu s Belgijom (450 km). Duljina obale iznosi 451 km. Nizozemskoj pripadaju i karipski otoci u skupini Malih Antila: Aruba, Bonaire, Curaçao, Saba, Sint Eustatius i Sint Maarten. Unutar granica pokrajine Sjeverni Brabant nalazi se belgijska eksklava Baarle-Hertog.
Prirodna obilježja
Nizozemska obuhvaća dio sjevernoeuropske nizine, kojom na jugu protječu donji tokovi Rajne i Maasa; prema jugozapadu nastavlja se u prostrano područje složene delte Rajne, Maasa i Schelde, a prema jugoistoku prelazi u krajnje sjeverne ogranke Ardena, visoke do 322 m (Vaalserberg, najviša točka kopnene Nizozemske). Duž niske i pješčane obale Sjevernoga mora pruža se do 5 km širok i do 60 m visok pojas dina, koji je kontinuiran od Hoek van Hollanda na jugu do Den Heldera na sjeveru. Pred sjeverozapadnom obalom nalazi se niz Zapadnih frizijskih otoka (Texel, Vlieland, Terschelling, Ameland i dr.) koji je od kopna odvojen plitkim Waddenskim morem. Četvrtina teritorija Nizozemske niža je od morske razine; najniža je točka 6,76 m ispod srednje razine mora (Nieuwerkerk aan den IJssel kraj Rotterdama). Pojas dina i obrambenih nasipa štiti to nisko područje od provale mora. Prodiranjem mora u prapovijesno i rano povijesno doba nastalo je veliko jezero (Flevo Lacus), koje je ponovnim prodorom u XIII. st. pretvoreno u golemi morski zaljev Zuiderzee; pregrađivanjem (nasip Afsluitdijk, dovršen 1932) i isušivanjem zaljev je sveden na znatno manju jezersku površinu (IJsseelmeer). Iza pojasa dina pruža se prvotno močvarno, danas pretežno isušeno područje (zona poldera). Realizacijom velikoga projekta (Delta-projekt) na području ušća Rajne, Maasa i Schelde spriječeno je razorno djelovanje mora, njegovo prodiranje u unutrašnjost jugozapadne Nizozemske, pa je omogućeno daljnje isušivanje tla. Prema istoku se tlo izdiže u pješčanu ravnicu Geest, prosječno visoku 50 m, koja se u susjednoj Njemačkoj nastavlja kao Sjevernonjemačka nizina. Za pleistocena je Nizozemska djelomično bila pod ledenim pokrovom, pa su se u sjevernom dijelu taložili šljunak, pijesak i glina, a u južnome su ledenjaci stvorili do 100 m visoke nakupine morenskoga materijala.
Klima je umjereno topla i vlažna, pod utjecajem oceana (Atlantski ocean i Sjeverno more), s relativno blagim zimama, svježim ljetima i oborinama raspoređenima tijekom cijele godine. Srednja je temperatura siječnja 3 °C uz obalu Sjevernoga mora i 2 °C u unutrašnjosti, a srpnja 16 °C u priobalju i 17 °C u unutrašnjosti. Godišnja količina oborina ne prelazi 850 mm; kišu donose zapadni i jugozapadni vjetrovi s mora. Najviše je oborina ljeti i ujesen, a najmanje u rano proljeće. Guste magle česte su ujesen i zimi; ima samo 60 do 65 sunčanih dana, a 126 do 136 dana s oborinama na godinu.
Nizozemska ima gustu mrežu rijeka i kanala. Glavne su rijeke Rajna (nizozemski Rijn) s rukavima Lek, Waal i IJssel, te Maas i Schelde. Na vodostaj rijeka znatno utječe plimni val (2 do 3 m) u Sjevernome moru, osobito kad istodobno puše i sjeverozapadni vjetar; plimni val dosegne tada u rijekama visinu 5 do 7 m, pa mogu poplaviti okolno područje. Zbog toga su uz riječna korita podignuti visoki nasipi. Osim rijeka za promet služe i mnogi kanali (duljina plovnih kanala 2541 km, 2018). Hidroenergetsko je značenje rijeka neznatno. U sjevernom dijelu Nizozemske ima mnogo jezera glacijalnoga podrijetla; nakon vađenja treseta nastala su mnoga jezera koja su pretežno isušena.
Primarne su šume uglavnom iskrčene, a današnje (pretežno hrastove i bukove) su zasađene. Poljoprivredno zemljište (oranice, pašnjaci) obuhvaća 53,7% površine, šume 8,2%, unutrašnje vode 9,0%, a 10,0% plimna ravnica – obalno područje za plime poplavljeno morem.
Stanovništvo
Sa 17 834 013 st. (2023) ili u prosjeku 530 st. na 1 km² kopnene površine (bez unutrašnjih voda i plimnih ravnica) odnosno 471 st. na 1 km² površine s unutrašnjim vodama, Nizozemska se ubraja među najgušće naseljene zemlje svijeta (u Europi je treća, iza Monaka i Malte). Gotovo 40% stanovništva živi na zapadu, u gospodarski najjačim pokrajinama Zuid-Holland (1357 st./km², 2023) i Noord-Holland (1112 st./km²), koje zajedno obuhvaćaju 16% kopnene površine zemlje; ondje se nalaze tri vodeća gradska središta s više od 500 000 st.: Amsterdam, Rotterdam i Hag. Gustoća naseljenosti najniža je u rubnim pokrajinama Drenthe (191 st./km²) i Frizija (Friesland; 198 st./km²) na sjeveru te Zeeland (219 st./km²) na jugozapadu. Stanovnici su prema podrijetlu i mjestu rođenja pretežno Nizozemci (74,8%, 2021), potomci germanskih plemena Friza, Sasa, salijskih Franaka, Batavaca i keltskih Belga, a u širem smislu i nizozemski Flamanci i Frizijci; 14,0% stanovnika su doseljenici, rođeni izvan Nizozemske, a 11,4% su potomci useljenika rođenih u Nizozemskoj. Među useljenicima prve ili druge generacije najviše je Turaka (2,4%), Marokanaca (2,4%), Surinamaca (2,0%), Indonežana (2,0%), Nijemaca (1,9%) i Poljaka (1,2%). Službeni je jezik nizozemski, a u pokrajini Friziji i frizijski. Više od polovice stanovništva nije religiozno (55,5% 2021., a 40,0% 2002); vjernici su rimokatolici (19,8% ukupnoga stanovništva 2021., a 31,0% 2002), protestanti (14,4% 2021., a 21,0% 2002), muslimani (5,2%) ili pripadnici drugih vjeroispovijesti (5,1%). U Nizozemskoj je 1900. živio 5,1 milijun stanovnika, 1950. godine 10,0 milijuna, a 2000. godine 15,9 milijuna stanovnika. Prosječni godišnji porast broja stanovnika posljednjih se godina smanjuje; u razdoblju 1951–70. iznosio je u prosjeku 1,2% na godinu, 1971–2000. pao je na 0,8%, a 2016–20. na 0,6% ili 6‰. Do 2014. porast broja stanovnika u većoj je mjeri bio rezultat prirodnoga priraštaja (2003–07. bilo je više iseljenih nego useljenih) a od 2014. ponajprije useljavanja. U zemlju se 2021. uselilo 252 528 osoba, a iz nje se iselilo 145 330 osoba. Glavnina useljenika i iseljenika podrijetlom su Europljani, a zatim iz azijskih država. Nakon II. svjetskog rata bilo je znatno useljavanje iz nekadašnjih nizozemskih kolonija, od 1970-ih iz Surinama, a potkraj 1980-ih s područja Antila; useljavanje radne snage iz ostalih dijelova svijeta (Turska, Maroko i dr.) jača od 1960-ih. Prirodni priraštaj od 0,4‰ rezultat je nataliteta od 10,2‰ (2021; 9,9‰, 2017–21) i mortaliteta od 9,8‰ (2021; 9,2‰, 2017–21); smrtnost dojenčadi među najnižima je u Europi (3,3‰, 2021). Populacija je Nizozemske u prosjeku stara; u dobi je do 14 godina života 15,5% (2021; 17,3%, 2012), od 15 do 64 godine 64,7% (66,5%, 2012), a u dobi od 65 i više godina 19,8% (16,2% 2012) stanovništva. Očekivano je trajanje života za žene rođene 2021. godine 83,0 godina, a za muškarce 79,2 godine. Ekonomski je aktivno 9 371 600 st. (2021), od toga je nezaposleno 4,2%. U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 2,0% zaposlenih, u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 12,7%, a u uslužnim djelatnostima 85,3% (2021). Od desetak sveučilišta najstarija su u Leidenu (osnovano 1575), Groningenu (1614), Amsterdamu (1632) i Utrechtu (1636). Glavni je i najveći grad Amsterdam s 925 764 st. (2023; metropolitansko područje 2,5 milijuna stanovnika), a sjedište je vlade Hag (nizozemski Den Haag ili ’s-Gravenhage) s 563 223 st. Ostali su veći gradovi (2023) Rotterdam (664 858 st.), Utrecht (361 699 st.), Eindhoven (243 672 st.), Groningen (237 999 st.), Tilburg (227 940 st.), Almere (223 450 st.), Breda (186 624 st.), Nijmegen (182 840 st.), Apeldoorn (167 339 st.), Arnhem (166 196 st.), Haarlem (165 800 st.), Enschede (161 222 st.), Amersfoort (161 092 st.), ’s-Hertogenbosch (159 118 st.); u gradovima živi 92,6% stanovništva (2021).
Gospodarstvo
Unutar Europske unije nizozemsko gospodarstvo po veličini je na petome mjestu (iza Njemačke, Francuske, Italije i Španjolske), te čini 6% ukupnoga BDP-a EU-a (2020). Nizozemski BDP je 2020. iznosio 991,1 milijardu USD (18. mjesto u svijetu), dok je BDP po stanovniku bio oko 55 985 USD po stanovniku (11. mjesto u svijetu). Najveći pad BDP-a zabilježen je početkom 2000-ih, kada je zbog svjetske krize smanjen s 951,8 milijarda USD (2008) na 765,5 milijarda USD (2015). U sastavu BDP-a 2022. vodeći je uslužni sektor (79,5%), a slijede industrijski (18,9%) i poljoprivredni (1,6%). U uslužnom sektoru prevladavaju vanjska trgovina, bankarstvo i druge financijske te osiguravateljske usluge (Amsterdamska burza osnovana je početkom XVII. st., a 2000. udružuje se s burzom u Parizu i Bruxellesu, te stvaraju paneuropsku burzu Euronext), kao i transportne usluge i turizam. Rotterdam je vodeća europska luka s ukupnim robnim prometom od 467,4 milijuna tona, dok je kontejnerski promet 15,9 milijuna TEU (2022). U zračnome prijevozu vodeći je KLM (Koninklijke Luchtvaart Maatschappij, engl. Royal Dutch Airlines), osnovan 1919., a 2004. udružen s francuskim avioprijevoznikom Air France; 2022. KLM je imao prihod od 11,2 milijarde USD. U turizmu su prihodi bili najveći 2019 (26,7 milijarda USD), a potom su manji zbog pandemije bolesti COVID-19 (2020. i 2021. su oko 12,4 milijarde USD). U turističkoj su ponudi važni i kulturni sadržaji koje nude mnogobrojni muzeji (rekordni posjet imao je Rijksmuseum 2019. s 2,7 milijuna posjetitelja). Nizozemska ima razvijenu naftnu industriju, proizvodnju plina, hrane, telekomunikacijske i elektroničke opreme, lijekova, medicinskih uređaja i opreme, vozila, zrakoplova, brodova, metala, kemikalija, i dr. Kompanija Philips (osnovana 1891) započela je s proizvodnjom žarulja, a razvija se u svjetski poznatog proizvođača radijskih, televizijskih i drugih elektroničkih uređaja te medicinske tehnologije (2022. ima prihod od 18,7 milijarda USD). Multinacionalna petrokemijska i energetska kompanija, proizašla iz nizozemsko-britanskog partnerstva Shell od svog je osnutka (1907) među vodećima u svijetu. U Nizozemskoj je iskorištavanje bogatih ležišta prirodnoga plina od početka 1960-ih znatno pogodovalo gospodarskomu razvoju (plinsko polje Groningen, jedno od najvećih u Europi, 1976. dosegnulo je maksimalnu proizvodnju od 88 milijarda kubnih metara). Proizvodnja plina postupno se smanjuje nakon niza potresa; 2021. iznosila je 18,1 milijardu kubnih metara (0,4% svjetske proizvodnje). Nizozemska je značajan izvoznik hrane i pića (u poljoprivrednoj su ponudi žitarice, krumpir, mrkva i drugo povrće, krmiva, voće, razne vrste mesa, ribe i dr.). Njezin teritorij čini 0,03% svjetskoga kopna, a u svjetskom izvozu hrane ima udjel od 3,5% (2022). U mliječnoj industriji EU-a 2022. na drugom je mjestu po proizvodnji acidofilnih mliječnih proizvoda (s udjelom od približno 15%), četvrta po proizvodnji sira (oko 9%), a peta po proizvodnji maslaca (oko 10%). U EU-u je najveći izvoznik mesa, 2020. u vrijednosti od 10 milijarda USD, uglavnom na njemačko, britansko i kinesko tržište (u izvozu govedine i teletine je prva, u izvozu peradi druga, a u izvozu svinjetine četvrta unutar EU-a). Vrijednost izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda 2022. procjenjuje se na 128,8 milijarda USD, a njihova uvoza na 92,9 milijarda USD. Nizozemska je svjetski vodeći izvoznik cvijeća, 2021. u vrijednosti od 5,1 milijarde USD. U EU-u je 2022. četvrta po proizvodnji piva, u količini od 26 milijuna hektolitara (7,5% ukupne proizvodnje EU-a), većinu kojega izvozi (najveći je izvoznik s 27% ukupnog izvoza piva EU-a). Kompanija Heineken (osnovana 1873) među vodećima je u pivarskoj industriji, s prihodom od 36,4 milijarde USD (2022). Godine 2021. vrijednost nizozemskoga robnog izvoza bila je 642 milijarde USD, a uvoza 670 milijarda USD. Najveći dio izvoza odnosi se na prerađenu naftu i naftne derivate, kemikalije, medicinske i telekomunikacijske uređaje, računala, hranu, cvijeće, lijekove, duhan, industrijsku opremu, vozila, metale, tekstilne proizvode, i dr. Uvoze se najviše sirova nafta i naftni derivati, računala, uredski i telekomunikacijski uređaji, automobili, hrana, lijekovi, industrijske sirovine, stočna hrana, i dr. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Njemačka (20,1%), Belgija (12,5%), Francuska (8,9%), Velika Britanija (6,7%), Italija (4,8%), Sjedinjene Američke Države (4,5%) i Španjolska (3,2%). Najviše se uvozi iz Njemačke (15%), Kine (13,2%), Sjedinjenih Američkih Država (7,5%), Belgije (7,5%), Rusije (5,8%), Velike Britanije (5,1%) i Francuske (3,4%). Godišnja stopa inflacije porasla je s 2,7% (2021) na 10% (2022); za 2023. procjenjuje se na 4,6%. Stopa je nezaposlenosti 3,5% (2022). Veličina je javnog duga 51% BDP-a (2022).
Promet
Nizozemska ima vrlo dobro razvijenu mrežu prometnica. Mreža plovnih rijeka i kanala (6297 km u 2018; kanalizirane rijeke 819 km, kanali 2541 km), najgušća u Europi, omogućava živ unutrašnji vodeni promet; u 2021. robni promet iznosio je 349 milijuna tona, od toga se 57,3% odnosilo na međunarodni promet. Glavne su plovne rijeke Rajna, Maas i Schelde, a među mnogim kanalima najvažniji povezuju Amsterdam (Sjevernomorski ili Noordzeekanaal, do IJmuidena) i Rotterdam (Nieuwe Waterweg) sa Sjevernim morem, te Amsterdam s Rajnom (Amsterdam-Rijnkanaal; do Tiela na Waalu/Rajna; otvoren 1952). Kontrola nad prometom Rajnom osigurava Nizozemskoj iznimnu važnost; luke imaju velik tranzitni promet, osobito za porajnjsko industrijsko područje. Nizozemska je prva u Europi po ukupnome pomorskom lučkom robnom prometu (608 milijuna tona, 2021); najveći dio, tj. 66% čini uvoz (pretežno nafta, rude i druge sirovine). Na ušću Rajne nalazi se luka Rotterdam koja se pruža u duljini od 42 km (od grada Rotterdama do obale Sjevernoga mora), najveća nizozemska i europska luka koja je ujedno i među najprometnijim lukama svijeta (468,7 milijuna tona, s 15,3 milijuna TEU, 2021). Ostale su važne luke Amsterdam (88,0 milijuna tona, 2021), do koje morski brodovi dolaze Sjevernomorskim kanalom, te Vlissingen i Terneuzen, koji zajedno čine Zeeland Seaports (38,0 milijuna tona prometa, 2021; s belgijskom lukom Gent od 2018. čine North Sea Port). Najveći dio unutrašnjega teretnog prometa obavlja se cestovnom mrežom (138 572 km cesta, od toga 2789 km autocesta, 2020). Duljina je željezničkih pruga 3041 km (2020), od toga su 2/3 elektrificirane. Duljina naftovoda iznosi 418 km, plinovoda 10 230 km, a produktovoda 965 km. Najveća je zračna luka Amsterdam (Schiphol), koja je po putničkome prometu (71,7 milijuna putnika, 2019) među vodećima u Europi, potom Eindhoven (6,8 milijuna putnika) i Rotterdam (2,1 milijun putnika).
Novac
Novčana je jedinica euro (€; EUR); 1 euro = 100 centa. Do 1. I. 2002. novčana je jedinica bio gulden, nazvan i florin; 1 gulden = 100 centa.
Povijest
U prapovijesti, odnosno u rano i kasno željezno doba, današnja je Nizozemska bila nastanjena germanskim Batavcima i Frizima, te keltskim Belgima. Rimska osvajanja u I. st. pr. Kr. zahvatila su samo Batavce i Belge; pokušaj Batavaca u drugoj polovici I. st. da pod vodstvom Julija Civila zbace rimsku vlast nije uspio. Njihova su područja oko 300. zaposjeli Salijski Franci. Frizi, koji su se još nekoliko stoljeća opirali vlasti Franaka i Sasa (vojvoda Ratbod, oko 700) i kristijanizaciji (»apostol Nijemaca« Bonifacije, ubijen u Friziji 754), pokazuju tijekom cijeloga srednjeg vijeka težnje za samostalnošću. Verdunskim ugovorom 843. Nizozemska je, povezana s Italijom i Lotaringijom, došla pod Lotara I., a potonjim diobama franačke države (870. i 880) ušla je u sklop istočnofranačke države, poslije Svetoga Rimskoga Carstva Njemačke Narodnosti. Na području Nizozemske (sve do novoga vijeka naziv za današnju Nizozemsku i Belgiju) razvio se tijekom srednjeg vijeka niz samostalnih svjetovnih (Artois, Brabant, Flandrija, Geldern, Hennegau, Holland, Limburg, Seeland) i crkvenih feudalnih teritorija (biskupije Utrecht i Liège). Od XI. st. Nizozemska je, kao stjecište najznačajnijih pomorskih i kopnenih trgovačkih putova u Europi, doživjela snažan gospodarski uspon; u južnim područjima razvile su se mnogobrojne tekstilne manufakture, a u sjevernim pokrajinama pomorska trgovina donosila je goleme prihode. U XIV. i XV. st. gotovo cijela zemlja bila je sjedinjena pod vlašću burgundijskih vojvoda, što je bilo odsudno za buduće političko-kulturno jedinstvo. Godine 1463. zasjedali su prvi put državni staleži svih nizozemskih pokrajina. Ženidbom budućega rimsko-njemačkog cara Maksimilijana I. Marijom, kćerju burgundijskoga vojvode Karla Smjeloga, 1477., Nizozemska je postala posjed kuće Habsburg, ali uz jamstvo starih povlastica (tzv. Velika povlastica). U doba rimsko-njemačkog cara Karla V. Habsburgovca doživjela je procvat. Nakon njegove abdikacije 1556. Nizozemska je pripala španjolskoj grani Habsburgovaca. Filip II., nastojeći da sve gospodarske izvore zemlje u najvećoj mjeri angažira za saniranje prilika u Španjolskoj, da Nizozemsku državnopravno veže uz Španjolsku i čvrstom rukom provede u njoj protureformaciju, izazvao je revolt u zemlji (peticija plemstva 1566). Krvava intervencija vojvode Albe i ubijanje vođa otpora, grofova Egmonta i Hoorna (1568), rezultirali su velikim ustankom 1568. na čelu s Vilimom i Moritzom Oranskim (od 1572). A. Farnese, nizozemski regent (1578–92), spasio je vojničkom i diplomatskom spretnošću za Španjolsku južne, pretežito katoličke pokrajine (Arraska unija). Te pokrajine, potonja Belgija, ostale su sve do kraja Rata za španjolsku baštinu u posjedu Španjolske (Španjolska Nizozemska), a onda su (1714) pripale Austriji (Austrijska Nizozemska), pošto joj je Francuska prethodno otkinula Artois te dijelove Flandrije i Hennegaua. Sjeverne pokrajine (Friesland, Geldern, Groningen, Holland, Overijssel, Utrecht, Seeland) sklopile su 1579. Utrechtsku uniju, proglasile 1581. odcjepljenje od Španjolske i stvorile Republiku Ujedinjenu Nizozemsku. U upornoj borbi sve do 1648 (uz prekid 1609–21) sačuvale su neovisnost, nalazeći punu potporu u Engleskoj (poraz španjolske Velike armade 1588). Westfalskim mirom 1648. priznata je neovisnost Republike Ujedinjene Nizozemske. Glavnim gradom postao je Amsterdam, a sjedište oranske dinastije Hag. Zajedno s političkom slobodom Nizozemska je izborila za sebe i golem utjecaj na svjetsku trgovinu i gospodarstvo. U XVII. st., nakon tri rata s Engleskom, postala je najjača pomorska i trgovačka sila Europe (»zlatno stoljeće«); posjedujući najveću trgovačku flotu svijeta (Istočnoindijska i Zapadnoindijska kompanija), držala je u svojim rukama trgovinu na Baltičkome moru, prodirala u područje španjolske i portugalske kolonijalne trgovine, trgovala s Istočnom i Zapadnom Indijom, Južnom i Sjevernom Amerikom, osnivala kolonije i uporišta u Africi (Kaapland), Aziji (Ceylon, Malajski arhipelag) i Americi (Gvajana, Novi Amsterdam, danas New York). Prvenstvo na moru izgubila je nakon pomorskih sukoba s Engleskom (1652–54., 1664–67), a to je iskoristio i francuski kralj Luj XIV., koji ih je pobijedio u četiri rata (1667–68., 1672–78., 1688–97., 1702–13) te osigurao prevlast Francuske na kontinentu. Godine 1689. namjesnik Nizozemske Vilim Oranski stupio je na englesko prijestolje, a Nizozemska je ušla u personalnu uniju s Engleskom. Iako je Hag tada bio središte europske diplomacije, za Nizozemsku je to bio početak postupnoga gospodarskog pada. U XVII. st. bila je središte slobodne političke misli (R. Descartes, B. de Spinoza) i umjetnosti. Unutrašnje sukobe stranaka i slabost nasljednih namjesnika Vilima IV. i Vilima V. ponovno su iskoristili Francuzi (1747. upad u Flandriju) i Britanci (mjere protiv neutralne nizozemske trgovine u Sedmogodišnjem ratu 1756–63., zaposjedanje nizozemskih kolonija u Istočnoj Indiji nakon 1780., iznuđene koncesije za britanske trgovce). U 1780-ima u znatnoj je mjeri porastao utjecaj liberalnih građanskih snaga (poznatih pod imenom »patrioti«), koje su prihvatile slobodarske ideje francuskih filozofâ. Međutim, pristaše oranske dinastije (»oranžisti«) uspjeli su 1787. s pomoću pruske vojske lišiti vlasti »patriote«, koji su zatim, a osobito pošto je izbila Francuska revolucija 1789., potražili u velikome broju utočište u Francuskoj. U siječnju 1795. francuska je armija pod Ch. Pichegruom zauzela Nizozemsku (koja je od 1793. bila u vojnoj koaliciji protiv revolucionarne Francuske), pa je ona zatim proglašena Batavskom Republikom, a Vilim V. Oranski pobjegao je u Veliku Britaniju. Britanci su iskoristili situaciju i zaposjeli sve nizozemske kolonijalne posjede. Napoleon I. Bonaparte pretvorio je 1806. Batavsku Republiku u Kraljevinu Nizozemsku, a za kralja je postavio svojega brata Louisa, koji je vladao do 1810., kada je zemlja bila priključena Francuskom carstvu. Nakon Napoleonova sloma, na Bečkome kongresu 1815. odlučeno je da se Nizozemska ujedini s Belgijom u Ujedinjeno Kraljevstvo Nizozemsko, na čelu s kraljem Vilimom I. Oranskim, sinom namjesnika Vilima V.; toj državnoj tvorevini priključeno je 1815., u personalnoj uniji, i Veliko Vojvodstvo Luksemburg; potvrđene su i odredbe Pariškoga mirovnog ugovora iz 1814., kojim su kolonije Kaapland i Ceylon ostale Velikoj Britaniji. Zemlja je 1815. dobila novi ustav, koji je do danas više puta revidiran. Revolucijom u Bruxellesu 1830. Belgija se odcijepila od Nizozemske; to je stanje priznala sljedeće godine međunarodna konferencija u Londonu, ali ga je Nizozemska prihvatila tek 1839. Londonskim ugovorom, pod pritiskom Francuske i Velike Britanije. Tada je Vilim I. abdicirao, a ustavnim izmjenama 1848. ograničena je kraljevska vlast Vilima II. (1840–49). Do 1888. prevlast je imala Liberalna stranka, ali je od kraja XIX. st. porastao utjecaj stranaka osnovanih na temelju vjerske podjele – kalvinističke Antirevolucionarne stranke (osnovana 1878) i katoličke Opće lige rimokatoličkih udruga. Vilima III. (1849–90) naslijedila je kći Wilhelmina (1890–1948), što je dovelo do kraja personalne unije s Luksemburgom. Za njezine vladavine prošireni su kolonijalni posjedi u Indoneziji, pa je Nizozemska ponovno stala u red kolonijalnih velesila. U I. svjetskom ratu Nizozemska je ostala neutralna. Nakon rata provedena je velika ustavna reforma te uvedeno opće pravo glasa za muškarce (1917) i žene (1922). Međuratno doba obilježila je vladavina konfesionalnih stranaka, Rimokatoličke državne stranke (osnovana 1926), kojoj je na čelu bio Ruys de Beerenbrouck (premijer 1918–25. i 1929–33) te protestantskih Antirevolucionarne stranke (vođa koje Hendrikus Colijn je bio premijer 1925–26. i 1933–39) i Kršćanske povijesne unije, a u istom razdoblju dolazi do jačanja Socijaldemokratske radničke stranke koja postaje druga po broju glasova, iako u opoziciji. U II. svjetskom ratu Njemačka je 10. svibnja 1940. napala neutralnu Nizozemsku bez objave rata i premoćnim snagama svladala njezin otpor. Kraljica i vlada povukle su se u London, a u zaposjednutoj zemlji vladao je državni komesar Arthur Seiss-Inquart, koji je uz pomoć kvislingâ organizirao gospodarsko iskorištavanje Nizozemske i provedbu rasnih zakona (deportacija nizozemskih Židova u njemačke koncentracijske logore). Kolonijalni posjed u Indoneziji zaposjeli su Japanci (1942–45). Za vrijeme okupacije Nizozemske (1940–45) u zemlji je djelovao pokret otpora, koji je obuhvatio različite političke skupine, od konzervativaca do komunista. Nakon kapitulacije Njemačke u svibnju 1945. u zemlju se vratila kraljica s vladom.
Političku stabilnost nakon II. svjetskoga rata održavale su koalicijske vlade. Tijekom 1948–58. premijer je bio Willem Drees, vođa Radničke stranke. U rujnu 1948. kraljica Wilhelmina abdicirala je u korist kćeri Julijane. Od 1947. Nizozemska učvršćuje suradnju s Belgijom i Luksemburgom (→ benelux); među osnivačima je Sjevernoatlantskoga saveza (1949) i Europske ekonomske zajednice (1957). Godine 1949. priznala je neovisnost Indoneziji (1963. ustupila joj je Nizozemsku Novu Gvineju), a 1975. pristala na neovisnost Surinama. Nakon Dreesa pa do 1982. na vlasti se izmijenilo devet premijera, većinom demokršćana iz raznih stranaka (najdulje Piet de Jong 1967–71. i Dries van Agt 1977–82), uz socijaldemokrata Joopa den Uyla (1973–77). Kraljica Julijana abdicirala je u travnju 1980. u korist kćeri Beatrix, koja je pak 2013. abdicirala u korist sina Willem-Alexandera. Na premijerskome položaju 1982–94. bio je Ruud Lubbers, vođa stranke Kršćansko-demokratski apel (CDA). Kao članica Europske ekonomske zajednice Nizozemska je bila jedna od glavnih zagovornica što tješnje integracije te je 1992. sudjelovala u stvaranju Europske unije. Tijekom 1994–2002. premijer je bio Wim Kok, lider Radničke stranke. Uoči izbora u svibnju 2002. ubijen je desničarski političar Pim Fortuyn, a nakon izbora premijer je u srpnju 2002. postao Jan Peter Balkenende (2001–10. vođa CDA-a). Od listopada 2010. na čelu je koalicijske vlade Mark Rutte (predvodi liberalnu Narodnu stranku za slobodu i demokraciju – VVD). Ostao je na položaju i nakon izvanrednih izbora (raspisanih nakon krize vlade) te nakon izbora 2017. i 2021 (VVD je na izborima od 2010. najjača stranka). U studenome 2023. na izborima VVD osvaja treće mjesto po broju zastupnika, dočim je prvo mjesto osvojila protuuseljenička Stranka za slobodu (PVV) koju vodi Geert Wilders. Slijedilo je stvaranje koalicijske vlade stranaka desnice i desnoga centra (PVV, VVD, Poljoprivredno-građanski pokret i Novi društveni ugovor), koju od srpnja 2024. vodi Dick Schoof (2013–18. bio je nacionalni koordinator za protuterorizam i sigurnost, 2018–20. vodio je Opću obavještajnu i sigurnosnu službu, a 2020–24. bio je glavni tajnik Ministarstva pravde i sigurnosti).
Politički sustav
Prema Ustavu od 17. II. 1983 (temelji se na Ustavu iz 1815), koji je više puta bio dopunjavan i mijenjan, posljednji put 2002., Nizozemska je parlamentarna, ustavna monarhija. Na vlasti je dinastija Orange-Nassau, prijestolje se nasljeđuje ravnopravno po muškoj i ženskoj liniji prema nasljednom redu. Monarh (kraljica ili kralj) poglavar je države, ima pravo raspustiti parlament, formalno obnaša izvršnu vlast zajedno s Ministarskim vijećem, čije članove imenuje dekretom. Kralj predsjeda i Državnim vijećem, čije članove imenuje (najviše ih ima 28); Vijeće je savjetodavno tijelo, savjetuje kralja u zakonodavnim pitanjima. Revizijski sud (Algemene Rekenkamer) državno je neovisno tijelo za nadzor državnih prihoda i rashoda, a njegove doživotne članove imenuje kralj. Ministarsko vijeće obnaša izvršnu vlast, a za svoj je rad odgovorno Drugomu domu parlamenta. Zakonodavnu vlast obavlja dvodomni parlament (Staten-Generaal). Gornji dom, odnosno Prvi dom (Eeste Kamer), ima 75 članova, koje biraju provincijski parlamenti za razdoblje od 4 godine. Donji dom, odnosno Drugi dom (Tweede Kamer), ima 150 zastupnika, koje na općim izravnim izborima, razmjernim izbornim sustavom, biraju građani za razdoblje od 4 godine. Glavnu ulogu i pravo zakonodavne inicijative ima Drugi dom. Zakonski prijedlozi moraju biti prihvaćeni u obama domovima, a potvrđuje ih monarh. Pravo je glasa opće i jednako za sve državljane s navršenih 18 godina života. Pasivno biračko pravo imaju državljani stariji od 21 godine. Sudbenu vlast imaju prvostupanjski, kotarski i prizivni sudovi i Vrhovni sud (Hoge Raad). Teritorijalno-politički država je podijeljena na 12 pokrajina, koje imaju autonomne ovlasti, granice među njima utvrđuje parlament, njima upravljaju pokrajinski parlamenti. Kraljev povjerenik (Commisaris van de Koning) na čelu je pokrajine. Pokrajine se dijele na općine (647). Nizozemski otoci u skupini Malih Antila (Karipsko more) imaju različit stupanj autonomija: Aruba, Curaçao i Sint Maarten imaju status autonomnih zemalja s visokim stupnjem autonomije, a Bonaire, Saba i Sint Eustatius imaju status posebnih općina s izravnijom upravom središnje vlasti. Nacionalni blagdan: Kraljičin dan, 30. travnja (1938).
Političke stranke
Radnička stranka (Partij van de Arbeid – akronim PvdA), osnovana 1946., kao sljednica Socijaldemokratske radničke stranke (kojoj su pristupile dvije manje progresivne stranke), stranka je ljevice. Zastupa program socijalne države. Od osnutka je bila među najutjecajnijim političkim strankama (do 2012. na prvom je ili drugom mjestu po broju glasova, izuzev 2002. kada je četvrta). Sudjelovala je u više koalicijskih vlada (1946–58., 1965–66., 1973–77., 1981–82., 1989–2002., 2007–10., 2012–17). Podrška joj je znatno pala na izborima 2017. i 2021., a na izborima 2023. bila je u savezu sa Zelenom ljevicom, koji osvaja drugo mjesto po broju zastupnika. Članica je Stranke europskih socijalista i Socijalističke internacionale. Narodna stranka za slobodu i demokraciju (Volkspartij voor Vrijheid en Democratie – akronim VVD), osnovana 1948., stranka je desnoga centra. Sudjelovala je u više koalicijskih vlada (1948–52., 1959–65., 1967–73., 1977–81., 1982–89., 1994–2007), a vodeća je u njima nakon izbora 2010., 2012., 2017. i 2021 (na kojima je prva po broju glasova i zastupnika). Tijekom 2006–23. predvodi je Mark Rutte (premijer od 2010). Na izborima 2023. osvaja treće mjesto po broju zastupnika. Članica je Saveza liberala i demokrata za Europu i Liberalne internacionale. Demokrati 66 (Democraten 66 – akronim D66) stranka su lijevoga centra osnovana 1966. Zastupa socijalno-liberalni politički program. Sudjelovala je u nizu koalicijskih vlada (1973–77., 1981–82., 1994–2002., 2003–06). Nakon izbora 2017. na trećem je mjestu po broju zastupnika te ulazi u koalicijsku vladu u kojoj ostaje i nakon izbora 2021. na kojima je druga. Slabiji rezultat ima na izborima 2023 (peto mjesto). Članica je Saveza liberala i demokrata za Europu i Liberalne internacionale. Socijalistička stranka (Socialistische Partij – akronim SP), osnovana 1971., stranka je ljevice. Zagovara demokratski socijalizam. Od izbora 1994. parlamentarna je stranka, u oporbi. Na izborima 2023. na osmome je mjestu po broju glasova (po broju zastupnika dijeli sedmo mjesto s CDA-om). Kršćansko-demokratski apel (Christen-Democratisch Appèl – akronim CDA) osnovan je 1973. kao stranački savez triju demokršćanskih stranaka (jedne katoličke koja je sudjelovala u svim vladama 1945–77. i dviju protestantskih koje su sudjelovale u većini vlada u istom razdoblju), a njihovim ujedinjenjem 1980. kao stranka desnoga centra. Predvodio je koalicijske vlade 1977–94., i 2002–10., a u oporbi je 1994–2002. i od 2012. Do izbora 2010. na kojima mu podrška znatno pada bio je uvijek prvi ili drugi po broju glasova (izuzev 1998. kada je osvojio treće mjesto). Nakon izbora 2017. na trećem je mjestu po broju zastupnika te ulazi u koalicijsku vladu u kojoj ostaje i nakon izbora 2021. kada je četvrta. Najslabiji rezultat od osnutka ima na izborima 2023 (na sedmome mjestu po broju glasova i zastupnika). Član je Europske narodne stranke i Demokršćanske internacionale. Zelena ljevica (GroenLinks), osnovana 1989., stranka je ljevice. Nastala je ujedinjenjem Komunističke partije Nizozemske (osnovane 1909) i njoj bliskih ljevičarskih i ekoloških stranaka te Evangelističke narodne stranke (osnovane 1981). Zagovara ekološki i socijalno progresivnu politiku. Od izbora 1989. oporbena je stranka; na izborima 2017. osvaja peto mjesto po broju zastupnika, a 2021. sedmo. Najveći uspjeh ima na izborima 2023. kad u savezu s PvdA-om osvaja drugo mjesto po broju glasova i zastupnika (iza PVV-a). Članica je Europske stranke zelenih. Stranka za slobodu (Partij voor de Vrijheid – akronim PVV), osnovana 2006., stranka je desnice. Nastala je izdvajanjem radikalnoga dijela članstva VVD-a. Zagovara protuuseljeničku politiku (posebice oštru prema muslimanima) te se protivi Europskoj uniji. Osnivač je i vođa stranke Geert Wilders. Nakon izbora 2010. treća je stranka po broju zastupnika (do 2012. podupire koalicijsku vladu predvođenu VVD-om), kao i nakon izbora 2012., a druga nakon izbora 2017. U oporbi je ostala i nakon izbora 2021. na kojima je ponovno treća. Prva je po broju glasova i zastupnika na izborima 2023. Članica je Stranke identiteta i demokracije. Poljoprivredno-građanski pokret (BoerBurgerBeweging – akronim BBB) stranka je desnice osnovana 2019 (usmjerena je ponajprije na agrarnu politiku). U parlament ulazi (s jednim zastupnikom) nakon izbora 2021 (u oporbi), a uspješnija je na izborima 2023. kada osvaja šesto mjesto. Novi društveni ugovor (Nieuw Sociaal Contract – akronim NSC) stranka je desnoga centra (nastala odvajanjem od CDA-a) osnovana uoči izbora 2023., na kojima osvaja četvrto mjesto po broju zastupnika.
