Arktik

Arktik, područje oko Sjevernoga pola unutar sjeverne polarnice (66°33′N), odnosno srpanjske izoterme od 10 °C; obuhvaća 26,4 milijuna km² (od čega više od 70% mora). Naziv dobilo po zviježđu Velikoga ili Maloga Medvjeda (grčki ἄρϰτος: medvjed), koja se nalaze u blizini Sjevernoga nebeskog pola. Arktičko i subarktičko područje obuhvaća rubne dijelove Euroazije i Sjeverne Amerike, Arktički ocean i njegove otoke (izuzevši priobalne otoke Norveške) te sjeverne dijelove Atlantskoga i Tihoga oceana.

Geološku strukturu Arktika tvore stare kristalične stijene i paleozojske naslage, koje su mjestimice pokrivene mezozojskim i tercijarnim naslagama. Do polovice tercijara veći je dio Arktika bio kopno s toplom i vlažnom klimom; u drugoj polovici tercijara nastala je zavala Arktičkoga oceana. Arktički kontinentski pojas obuhvaća 4,1 milijun km², a otočni 3,8 milijuna km². Arktiku pripadaju otočne skupine koje se nalaze na plitkom euroazijskom šelfu: Svalbard, Zemlja Franje Josipa, Nova zemlja, Sjeverna zemlja, Novosibirski otoci i Vrangelov otok. Uz američku sjevernu obalu nalazi se Američko-arktički arhipelag. Otok Grenland s površinom od približno 2,16 milijuna km² zauzima posebno mjesto. Vulkani (Askja, Hekla, Krafla, Herdubreid) na Islandu, Jan Mayenu te topli izvori i gejziri na Islandu (Geysir, Strokkur) i Grenlandu znakovi su vulkanske djelatnosti koja je u prošlosti bila izraženija. Kontinentski led na Grenlandu ostatak je glacijalnoga pokrova, koji je u pleistocenu obuhvaćao veliku površinu. Djelovanjem ledenjaka u pleistocenu u arktičkome su području nastali fjordovi.

Klima

Za arktičku klimu karakteristične su vrlo niske temperature tijekom cijele godine. Prosječna siječanjska temperatura u južnim dijelovima Arktika iznosi –3 °C, u središnjem dijelu –40 °C, a srpanjska na južnoj granici 10 °C, u središnjem dijelu 0 °C. Oko Sjevernoga pola najniža je temperatura –52 °C, najviša 6 °C. Najoštriju arktičku klimu imaju unutrašnjost Grenlanda, Američko-arktički arhipelag i arktički dio Sibira. Najveće godišnje kolebanje temperature (43,2 °C) ima otok Ellesmere u Američko-arktičkom arhipelagu i područje oko ušća Lene (42,8 °C). Na Jan Mayenu godišnje je kolebanje temperature 12,7 °C, a na Medvjeđem otoku 15,4 °C. Značajka je polarne zime promjenljivost temperature, a polarnoga ljeta hladnoća. Na južnome rubnom području pušu vrlo jaki vjetrovi. Oborina je malo i uglavnom su u obliku snijega; godišnja količina oborina na južnome rubu doseže 400 mm, a u središnjem dijelu između 50 i 100 mm. Na mjestima dodira toplih i hladnih morskih i zračnih struja česte su magle. Najveći dio Arktika pokriven je višegodišnjim ledom; u ostalim dijelovima oskudna vegetacija mahovine i lišaja (tundra), tek ponegdje trave i patuljasto drveće (breza i vrba). More obiluje planktonom, ribama (bakalar, losos, sleđ) i morskim sisavcima (različite vrste kitova, tuljan). Na Arktičkome kopnu obitava mošusno govedo, polarni medvjed, sob, polarna lisica, hermelin i dr.; velik broj endemičnih vrsta ptica.

Naseljenost

Područje Arktika vrlo je rijetko naseljeno. Ondje žive mnogobrojni starosjedilački narodi (oko 4 milijuna st., 2005) koji se u području koje nema klimatske uvjete za poljoprivredu tradicionalno bave uzgojem sobova, ribolovom i lovom na morske sisavce i krznaše. U novije doba zapošljavaju se u rudarstvu i industriji nafte i plina. Najrašireniji su i najtipičniji arktički stanovnici Eskimi (žive u najsjevernijem primorskom pojasu Sjeverne Amerike, na Grenlandu i u istočnome Sibiru), zatim Aleuti, Čukči, Korjaki, Jukagiri, Jakuti, Laponci, Komi, Hanti, Mansi, Neneci, Eveni, Ulči, Evenki, Nganasani, Selkupi i dr.

Gospodarsko značenje i državna pripadnost

Arktik dobiva na važnosti otvaranjem Sjeverozapadnog i Sjevernoga morskog puta kao i osnivanjem nekoliko stotina meteoroloških i znanstvenoistraživačkih postaja diljem arktičkoga područja radi prikupljanja relevantnih meteoroloških, geoloških, seizmoloških, ekoloških i drugih podataka. Arktičko i subarktičko područje obiluje naftom i prirodnim plinom (Aljaska, sjeverozapadna Kanada, Jakutija), zlatom, platinom, dijamantima, ugljenom te željeznom, bakrenom, kobaltnom, kositrenom i drugim rudama. U Barentsovu i Beringovu moru te u grenlandskim vodama ulovi se oko 10% svjetskog ulova ribe. Glavne su luke Churchill (Kanada), Murmansk (Rusija), Prudhoe Bay (SAD). Grenland pripada Danskoj, Američko-arktički arhipelag Kanadi, Svalbard Norveškoj, Aljaska SAD-u, a sjeverno obalno područje Euroazije sa susjednim otocima Norveškoj, Švedskoj, Finskoj i Rusiji.

Otkrića