Sibir (Sibir’, Сибирь [s’ib’i'r’]), dio sjeverne Azije između Urala na zapadu, visokoga razvođa prema Tihom oceanu na istoku te obale Sjevernoga ledenog mora na sjeveru i rubnih gora srednje Azije na jugu; obuhvaća 1/4 azijskog kopna (oko 10 milijuna km²). Pripada Rusiji. U smjeru istok–zapad proteže se u duljini od 7000 km, a u meridijanskom smjeru do 3500 km. Dijeli se na 3 velika područja: Zapadnosibirsku nizinu, Srednjosibirsko visočje i Istočnosibirsko visočje s Dalekim istokom. Zapadnosibirska nizina između Urala i rijeke Jeniseja sastoji se od vrlo stare uleknine prekrivene kenozojskim naslagama, koja je još na početku tercijara bila pokrivena morem. U unutrašnjem dijelu nizine nastale su, zbog slaba pada rijeke Ob, velike i teško prolazne močvare. Srednjosibirsko visočje pruža se do rijeke Lene, a građeno je pretežno od najstarijih stijena (prastaro kopno Angara). Prema sjeveru se spušta u Sjevernosibirsku nizinu. Istočno od Lene nalazi se Istočnosibirsko visočje, koje se sastoji od 2500 do 3000 m visokih planinskih lanaca stare građe. Ravnica ima samo duž riječnih tokova, osobito uz rijeku Amur.
Glavnina rijeka pripada slijevu Sjevernoga ledenog mora; najdulje su Ob, Irtiš, Jenisej, Lena, Angara. Među mnogobrojnim jezerima površinom i dubinom izdvaja se Bajkalsko jezero.
Klima je izrazito kontinentalna; zime su vrlo hladne i suhe (u istočnom Sibiru od –35 do –50 °C) s najnižom temperaturom na Sjevernoj polutki (Jakutija; apsolutni minimum –67,8 °C), a ljeta kratka i hladna (5 °C na sjeveru) do razmjerno topla (do 23 °C na jugu). Godišnja količina oborina iznosi od 100 do 150 mm na sjeveru do 2000 mm u Altajskom gorju. Duž obale Sjevernoga ledenog mora pružaju se tundre, ali najveći dio Sibira zauzima pojas tajga. U južnom dijelu razvijena je šumo-stepa i prava stepa.
Najveći dio stanovništva čine Rusi; ostalo su Neneci, Burjati, Jakuti, Čukči i dr. Početkom XVIII. st. u Sibiru je bilo oko 300 000 Rusa, a u drugoj polovici XIX. st. oko 450 000. Iako je u međuvremenu dolazilo do povremenoga raseljavanja, naglomu porastu broja stanovnika Sibira najviše je pridonijela izgradnja Transsibirske željezničke pruge (1891–1905). U razdoblju 1896–1914. naselilo se u Sibir više od 4 000 000 osoba. Tijekom II. svjetskog rata, i osobito nakon rata, Sibir se razvio u jedno od industrijski najaktivnijih područja Rusije. Od 1939. do 1972. broj se njegovih stanovnika povećao od 16,5 milijuna na 24,0 milijuna, a udjel gradskog stanovništva od 34% na 63%; god. 2000. u Sibiru je živjelo 31,2 milijuna st. (70% u gradovima). Srednja gustoća naseljenosti kreće se između 1,3 st./km² na istoku do 6,2 st./km² na zapadu Sibira. U poslijeratnom razdoblju razvio se niz velikih gradova, uglavnom na zapadnom i južnom rubu Zapadnosibirske nizine: Novosibirsk, Jekaterinburg, Omsk, Čeljabinsk. Sibirska se privreda temelji na golemim ležištima ugljena (Kuznjecki, Kansko-Ačinski, Irkutski i dr. bazeni), nafte i prirodnoga plina (Zapadni Sibir, Jakutija), zlata i dijamanta, željeznih i mnogobrojnih drugih ruda i sirovina te na hidroenergetskim izvorima riječnih sustava (Lena, Ob, Jenisej, Angara). Sibir je poznat po uzgoju sobova i krznaša, pretežito na sjeveru, a važno je također slatkovodno i morsko ribarstvo. Glavne su prometnice Transsibirska željeznička pruga (Moskva–Vladivostok; oko 9300 km), s odvojcima za Mongoliju i Kinu, te tzv. BAM (oko 4230 km duga Bajkalsko-amurska magistrala). Veliko prometno značenje imaju Sjeverni morski put i plovne rijeke (u ljetnom razdoblju); posebnu ulogu ima zračni promet. U stalnoj je gradnji i proširivanju razgranata naftovodna i plinovodna mreža koja je osobito gusta u jugozapadnom Sibiru, a nastavlja se prema europskom dijelu Rusije i drugim državama Europe te Kazahstanu.
Prvi tragovi naseljenosti Sibira mogu se pratiti već od paleolitika; u neolitiku se razvila zapadnosibirska kultura. Od III. st. pr. Kr. ondje su živjela sajansko-altajska plemena, koja su u II. st. pr. Kr. pokorili Huni. U V. st. postojao je plemenski savez Žužana. U VI. st. u južnom Sibiru bio je stvoren Turski Kaganat, a u IX. i X. st. Kirgizi su na Jeniseju imali svoj plemenski savez. Džingis-kanovi Mongoli stvorili su u XIII. st. državu koja je obuhvatila najveći dio Sibira, ali se nakon njegove smrti raspala na manje mongolske države. Zlatna Horda obuhvaćala je zapadni Sibir, a Kina za vladavine mongolske dinastije Yuan (Yüan, 1271–1368) istočni Sibir. Kada se Zlatna Horda raspala, u Sibiru je nastao Sibirski Kanat. Ruski trgovci iz Novgoroda od XI. st. trgovali su s nekim prekouralskim plemenima, koja su od 1264. nominalno priznala vlast Novgorođana. Moskva, koja je 1478. pokorila Novgorod, nastavila je vojnu i trgovačku ekspanziju. Sibirski kan morao je nakon propasti Kazanjskoga Kanata 1552. priznati vrhovnu vlast Moskve (1555). Za ruski prodor u Sibir važan je pohod kozačkog atamana T. Jermaka (oko 1580), koji je financirala trgovačka obitelj Stroganov; njoj su ruski carevi dali monopol u trgovini sa Sibirom. Pošto su 1598. srušili Sibirski Kanat, Rusi su započeli sustavno osvajati i kolonizirati Sibir. Polovicom XVII. st. ruska vlast prostirala se već do Amura i Ohotskoga mora, a polovicom XIX. st. do Sjevernoga ledenog mora i Tihog oceana. Puna integracija Sibira s Rusijom bila je ostvarena za vladavine ruskog cara Nikole II. (1894–1917), kada je bila izgrađena Transsibirska željeznička pruga. Tijekom XIX. i XX. st. Sibir je postao zemlja progonstva i zatočenja političkih protivnika, a za građanskoga rata (1918–20) bio je poprištem krvavih sukoba boljševika i bjelogardijaca pod vodstvom sibirske kontrarevolucionarne vlade, sa središtem u Omsku (poslije u Irkutsku), i A. V. Kolčaka. Nakon njegova poraza 1920. gotovo je cijeli Sibir bio integriran u sastav SSSR-a, izuzevši dio priobalnoga područja istočnoga Sibira, koji je ostao pod japanskom vlašću. God. 1920. bila je osnovana Sovjetska Republika Dalekog Istoka, a kada su se i Japanci konačno povukli, ta je republika bila priključena Ruskoj Sovjetskoj Federativnoj Socijalističkoj Republici (15. XI. 1922). Za II. svjetskog rata na područje Sibira bila je prebačena gotovo sva sovjetska ratna industrija.
