Laponci (Saami, Sami; rijetko Lapi), ugrofinski narod nastanjen u sjevernoj Norveškoj (oko 30 000), sjevernoj Švedskoj (oko 15 000) i sjevernoj Finskoj (oko 4000) te na poluotoku Kola u Ruskoj Federaciji (oko 2000), područjima poznatijima kao Laponija. Iako je predodžba o Laponcima kao o nomadskim uzgajivačima sobova vrlo raširena, samo ih je manji dio zaista i živio na taj način. Laponci su većinom sjedilačko stanovništvo čije su osnovne gospodarske djelatnosti, danas kao i u prošlosti, lov i ribolov (slatkovodni i morski), a nešto novije je stočarstvo (ovce, goveda) kombinirano s oskudnim poljodjelstvom. Potkraj XX. st. od uzgoja sobova živjelo je oko 10% Laponaca. Po vjeri su uglavnom luterani, pripadnici državnih crkava matičnih zemalja; Laponci su u Ruskoj Federaciji pravoslavci.
Jezik. Laponski ili saamski jezik pripada finsko-laponskom odvjetku uralskih jezika; prema nekim mišljenjima bolje je govoriti o nekoliko laponskih jezika, koji su međusobno vrlo bliski, i kojih susjedni govori tvore dijalekatski kontinuum, koji se proteže od sjeverne Švedske i Norveške, preko sjeverne Finske do poluotoka Kole u Rusiji. U skladu s tim treba razlikovati sljedeće laponske jezike ili dijalekte: akala, inari, kildin, lule, pite, skolt, ter, ume, te južni i sjeverni laponski. Neki su među tim idiomima u izumiranju (npr. akala, na poluotoku Kola u Rusiji), a neki imaju i više od 10 000 govornika (npr. sjeverni laponski, na kojem u Norveškoj i Finskoj postoji književnost i drugi mediji). No većina Laponaca su dvojezični i uz vlastiti jezik govore i službeni jezik matične zemlje. Laponski su idiomi tipološki bliski drugim ugrofinskim jezicima, s izraženom aglutinacijom, vokalskom harmonijom i bogatim padežnim sustavom. U rječniku su mnogobrojne posuđenice iz finskoga, germanskih jezika, ali i iz nepoznatoga (neindoeuropskog i neuralskoga) supstrata.
