Grenland (grenlandski Kalaallit Nunaat [kala:l:it nuna:t], danski Grønland [grœ'nlæn]), danski otok u Arktiku i najveći otok na Zemlji; obuhvaća 2 166 086 km² (s okolnim otocima, kojima je ukupna površina 44 800 km²), od čega je 410 449 km² bez leda (primorski pojas). U smjeru sjever–jug proteže se u duljini od 2670 km, a u smjeru istok–zapad 1050 km. Duljina obale iznosi 44 087 km. Dio je sjevernoameričkoga kopna. Od Američko-arktičkog arhipelaga na zapadu odijeljen je Davisovim vratima, Baffinovim zaljevom, Smithovim prolazom, uvalom Kane i kanalom Robesonom, od Svalbarda Grenlandskim morem, a od Islanda Danskim prolazom. Najsjevernija točka Grenlanda, rt Morris Jesup, udaljen je svega 740 km od Sjevernog pola.
Grenland je, geološki, dio Kanadskoga štita; građen je najvećim dijelom od gnajsa i kristaličnih škriljevaca, prekrivenih mlađim sedimentima i eruptivnim stijenama. Kontinentski led (drugi po veličini na Zemlji, iza Antarktike), koji pokriva 1 755 637 km² ili 81% cijelog otoka, potječe još iz ledenoga doba (pleistocena). U unutrašnjosti otoka led je debeo više od 3000 m. Mjestimice iz leda strše goli vrhovi brda (nunatak). Na višoj, istočnoj strani Grenlanda nalazi se gorje visoko do 3700 m (Gunnbjørn Fjeld). Ledenjaci, koji potječu iz unutrašnjosti Grenlanda, završavaju u fjordovima na zapadnoj obali. Od tih ledenjaka potječe oko 70% svih ledenih brjegova što plutaju u Baffinovu zaljevu, Davisovim vratima i na Newfoundlandskome plićaku. Od otopljenoga se leda ljeti stvaraju kratki potoci.
Klima je arktička. Na zapadnoj je obali ublažena toplom Zapadnogrenlandskom strujom. Unutrašnjost Grenlanda ima vrlo niske temperature (prosječno –30 °C); 22. prosinca 1991. izmjerena je temperatura od –69,6 °C, najniži apsolutni minimum zabilježen na sjevernoj hemisferi. Na sjeveru su, zbog duge polarne noći, temperature mnogo niže nego na jugu. Zbog hladne Istočnogrenlandske struje južni je dio istočne obale hladniji nego sjeverni, kamo dopire topla Spitsbergenska struja. Ljeto, sa srpanjskim temperaturama od približno 10 °C na jugu i 3,6 °C na sjeveru, vrlo je kratko na cijelome Grenlandu. Oborina ima tijekom cijele godine. Godišnja im se količina smanjuje od juga prema sjeveru (od 1100 mm u Ivittuutu/Ivigtutu do 150 mm na sjeveroistoku). U obalnome su pojasu česte oluje sa snježnim mećavama. Vegetacija je vrlo oskudna. Razvijena je vegetacija lišaja i mahovine. Od drveća su najčešće patuljaste breze, vrbe i johe; rastu i neke vrste trava i zeljastih biljaka. Najbolje su vegetacijske prilike u obalnome području bez leda. Od kulturnog bilja uspijeva povrće i krumpir. Nakon ledenoga doba iz Amerike su se naselili mošusno govedo, polarni vuk, zerdav (hermelin), sob, polarna lisica i polarni zec. Po cijeloj istočnoj obali raširen je bijeli medvjed. Od morskih su sisavaca najznačajniji tuljani i grenlandski kit. Ptice plivačice dolaze na Grenland samo ljeti. Endemične su ptice snježnica, polarna sova, polarni sokol, bjelorepi orao, gavran i polarni vrabac. Sjeveroistočni dio otoka, od najnovijega doba nenaseljen, obuhvaćen je nacionalnim parkom (ukupno 972 000 km²), osnovanim 1974. U vodama oko Grenlanda ima mnogo vrsta riba (oslić, losos, američka jegulja, bakalar i dr.); najveću ekonomsku važnost imaju kozice (Pandalus borealis).
Na Grenlandu živi 55 860 st. (2017), većinom mješanaca Eskima i Europljana; udjel rođenih na Grenlandu iznosi 89,7% stanovništva. Gustoća naseljenosti iznosi samo 0,14 st./km². Službeni je jezik grenlandski inuit (zapadnogrenlandski ili kalaallisut), kojim govori većina stanovnika, a vrlo je raširen i danski, koji je bio drugi službeni jezik do 2009. Oko 95% stanovništva živi na jugozapadnoj obali, gdje se nalaze gradska središta: Nuuk (grenlandski; danski Godthåb; 17 600 st., 2017; upravno je središte otoka), Sisimut (Holsteinsborg; 5414 st.), Ilulissat (Jakobshavn; 4555 st.), Qaqortoq (Julianehåb; 3084 st.), Aasiaat (Egedesminde; 3112 st.) i Maniitsoq (Sukkertoppen; 2561 st.). Od 1953., kada je Grenland postao ravnopravni dio Danske, napuštaju se u znatnom broju mala naselja (50 do 1975. god.) i povećavaju gradovi; 1960. u gradovima je živjelo 58% stanovništva, a 2017. god. 86,4% stanovništva. Gospodarstvo otoka zasniva se na ribarstvu (ukupno 124 500 t riba i rakova, 2016), ovčarstvu (17 501 grlo, 2015), lovu (sob, mošusno govedo) i uzgoju sobova (3000 grla, 2015) te na rudarstvu (ležišta kriolita, grafita, zlata, ugljena). Godine 2016. ulovljeno je 80 000 t ribe (uglavnom bakalara, oko 50%, i grenlandskog halibuta) i 42 600 t kozica, a od morskih sisavaca (2015) 88 119 tuljana i 2623 kita. Industrijska preradba ribe. Proizvodnja i izvoz kože (tuljani, sob). Remontna brodogradilišta. Izvoz riba, rakova i ribljih prerađevina čini oko 90% ukupnog robnog izvoza Grenlanda. Glavne su luke Sisimiut, Nuuk, Paamiut, Maniitsoq. Duž zapadne obale prometu služe brodske pruge i kajaci, a u unutrašnjosti saonice s psećom zapregom, motorne saonice, helikopteri i mali zrakoplovi. Glavna je zračna luka Kangerlussuaq (danski Søndre Strømfjord; polarni letovi), osnovana na mjestu nekadašnje američke zračne baze (do 1992. Sondrestrom), a ostale su Nuuk, Ilulissat, Narsarsuaq i Sisimiut. Južno od Qaanaaqa nalazi se velika američka zračna baza Thule (osnovana 1951., u okviru NATO-a).
Povijest
Na Grenlandu su Eskimi bili vjerojatno već u prapovijesno doba. Oko 875. otkrio ga je Viking Gunnbjørn Ulfsson, a 982. otok je istraživao Erik Crveni, koji ga je nazvao Grenland i osnovao 986. prvo naselje. Godine 1261. potpao je pod Norvešku, a 1397. pristupio je uniji s Danskom i Švedskom. Prekid prometnih veza s nordijskim zemljama, već od polovice XIV. st., zatim stalni ratovi s domorodcima, a ponajviše zahladnjenje, uzrokovali su izumiranje starih normanskih kolonija. Godine 1721. otok su osvojili Danci, koji će pokrstiti domorodačke Eskime. Godine 1814., pri odvajanju Danske i Norveške, pripao je Grenland Kielskim mirom Danskoj. Norveška je u tijeku 1931. i 1932. zaposjela dijelove istočnoga Grenlanda (i nazvala ih Zemljom Erika Crvenoga – Erik Raudes Land), ali je morala evakuirati svoje trupe 1935. na temelju presude Međunarodnoga suda u Hagu iz 1933. Godine 1941. vojska SAD-a, koja je nakon kapitulacije Danske zaposjela otok, počela je na njemu graditi vojne baze, što je nakon rata (1945) danski parlament ratificirao. Godine 1951. postignut je dansko–američki sporazum o zajedničkoj obrani Grenlanda (u okviru NATO-a). Integralni dio Danske Grenland je postao 1953., a samoupravu ima od 1. V. 1979. Prema Kanadi ima sporazumnu morsku granicu od 1973. Danska je 1976. proglasila 200 milja široku ribolovnu zonu oko Grenlanda. Od 1980. granica je bila sporna prema norveškom otoku Jan Mayenu, što je riješeno međunarodnom sudskom arbitražom 1993. Grenland je 1985. napustio Europsku ekonomsku zajednicu (preteču Europske unije) zbog europske ribarske politike i zabrane proizvoda od tuljanske kože (što je prvi takav slučaj). Na početku 2000. Grenland se usprotivio namjerama SAD-a da ga strateški iskoristi (baza Thule i dr.) u okviru planiranoga novog sustava proturaketne obrane Sjeverne Amerike. Na referendumu 2008. većina je građana Grenlanda poduprla zahtjev za većom autonomijom u odnosu na Dansku, što je ostvareno 2009.
Obale Grenlanda proučavali su (1578–1906) M. Frobisher, H. Egede, J. Davis, H. Hudson i W. Baffin, R. Peary, V. A. Graah, L. Mylius-Erichsen i J. P. Koch. Unutrašnjost otoka istraživali su A. E. Nordenskiöld i A. Wegener. Prije I. svjetskog rata i za vrijeme rata istraživali su otok K. Rasmussen i P. Freuchen, a istočne predjele ekspedicija J. P. Kocha.
