Arktik, područje oko Sjevernoga pola unutar sjeverne polarnice (66°33′N), odnosno srpanjske izoterme od 10 °C; obuhvaća 26,4 milijuna km² (od čega više od 70% mora). Naziv dobilo po zviježđu Velikoga ili Maloga Medvjeda (grčki ἄρϰτος: medvjed), koja se nalaze u blizini Sjevernoga nebeskog pola. Arktičko i subarktičko područje obuhvaća rubne dijelove Euroazije i Sjeverne Amerike, Arktički ocean i njegove otoke (izuzevši priobalne otoke Norveške) te sjeverne dijelove Atlantskoga i Tihoga oceana.
Geološku strukturu Arktika tvore stare kristalične stijene i paleozojske naslage, koje su mjestimice pokrivene mezozojskim i tercijarnim naslagama. Do polovice tercijara veći je dio Arktika bio kopno s toplom i vlažnom klimom; u drugoj polovici tercijara nastala je zavala Arktičkoga oceana. Arktički kontinentski pojas obuhvaća 4,1 milijun km², a otočni 3,8 milijuna km². Arktiku pripadaju otočne skupine koje se nalaze na plitkom euroazijskom šelfu: Svalbard, Zemlja Franje Josipa, Nova zemlja, Sjeverna zemlja, Novosibirski otoci i Vrangelov otok. Uz američku sjevernu obalu nalazi se Američko-arktički arhipelag. Otok Grenland s površinom od približno 2,16 milijuna km² zauzima posebno mjesto. Vulkani (Askja, Hekla, Krafla, Herdubreid) na Islandu, Jan Mayenu te topli izvori i gejziri na Islandu (Geysir, Strokkur) i Grenlandu znakovi su vulkanske djelatnosti koja je u prošlosti bila izraženija. Kontinentski led na Grenlandu ostatak je glacijalnoga pokrova, koji je u pleistocenu obuhvaćao veliku površinu. Djelovanjem ledenjaka u pleistocenu u arktičkome su području nastali fjordovi.
Klima
Za arktičku klimu karakteristične su vrlo niske temperature tijekom cijele godine. Prosječna siječanjska temperatura u južnim dijelovima Arktika iznosi –3 °C, u središnjem dijelu –40 °C, a srpanjska na južnoj granici 10 °C, u središnjem dijelu 0 °C. Oko Sjevernoga pola najniža je temperatura –52 °C, najviša 6 °C. Najoštriju arktičku klimu imaju unutrašnjost Grenlanda, Američko-arktički arhipelag i arktički dio Sibira. Najveće godišnje kolebanje temperature (43,2 °C) ima otok Ellesmere u Američko-arktičkom arhipelagu i područje oko ušća Lene (42,8 °C). Na Jan Mayenu godišnje je kolebanje temperature 12,7 °C, a na Medvjeđem otoku 15,4 °C. Značajka je polarne zime promjenljivost temperature, a polarnoga ljeta hladnoća. Na južnome rubnom području pušu vrlo jaki vjetrovi. Oborina je malo i uglavnom su u obliku snijega; godišnja količina oborina na južnome rubu doseže 400 mm, a u središnjem dijelu između 50 i 100 mm. Na mjestima dodira toplih i hladnih morskih i zračnih struja česte su magle. Najveći dio Arktika pokriven je višegodišnjim ledom; u ostalim dijelovima oskudna vegetacija mahovine i lišaja (tundra), tek ponegdje trave i patuljasto drveće (breza i vrba). More obiluje planktonom, ribama (bakalar, losos, sleđ) i morskim sisavcima (različite vrste kitova, tuljan). Na Arktičkome kopnu obitava mošusno govedo, polarni medvjed, sob, polarna lisica, hermelin i dr.; velik broj endemičnih vrsta ptica.
Naseljenost
Područje Arktika vrlo je rijetko naseljeno. Ondje žive mnogobrojni starosjedilački narodi (oko 4 milijuna st., 2005) koji se u području koje nema klimatske uvjete za poljoprivredu tradicionalno bave uzgojem sobova, ribolovom i lovom na morske sisavce i krznaše. U novije doba zapošljavaju se u rudarstvu i industriji nafte i plina. Najrašireniji su i najtipičniji arktički stanovnici Eskimi (žive u najsjevernijem primorskom pojasu Sjeverne Amerike, na Grenlandu i u istočnome Sibiru), zatim Aleuti, Čukči, Korjaki, Jukagiri, Jakuti, Laponci, Komi, Hanti, Mansi, Neneci, Eveni, Ulči, Evenki, Nganasani, Selkupi i dr.
Gospodarsko značenje i državna pripadnost
Arktik dobiva na važnosti otvaranjem Sjeverozapadnog i Sjevernoga morskog puta kao i osnivanjem nekoliko stotina meteoroloških i znanstvenoistraživačkih postaja diljem arktičkoga područja radi prikupljanja relevantnih meteoroloških, geoloških, seizmoloških, ekoloških i drugih podataka. Arktičko i subarktičko područje obiluje naftom i prirodnim plinom (Aljaska, sjeverozapadna Kanada, Jakutija), zlatom, platinom, dijamantima, ugljenom te željeznom, bakrenom, kobaltnom, kositrenom i drugim rudama. U Barentsovu i Beringovu moru te u grenlandskim vodama ulovi se oko 10% svjetskog ulova ribe. Glavne su luke Churchill (Kanada), Murmansk (Rusija), Prudhoe Bay (SAD). Grenland pripada Danskoj, Američko-arktički arhipelag Kanadi, Svalbard Norveškoj, Aljaska SAD-u, a sjeverno obalno područje Euroazije sa susjednim otocima Norveškoj, Švedskoj, Finskoj i Rusiji.
Otkrića
Oko 330. pr. Kr. |
Piteja iz Masalije dolazi do otoka Tule (vjerojatno otok Island). |
Oko 800. |
Irski redovnici dopiru do Islanda, a Normani oko 860. |
Oko 900. |
Norman Gunnbjørn ugledao Grenland, koji 982. Erik Crveni (Erik den Röde) prvi put posjećuje 982. |
1194. |
Normani otkrivaju Svalbard. |
1267. |
Normani dolaze na zapadnu obalu Grenlanda. |
1576–78. |
Martin Frobisher ugledao južnu obalu Grenlanda. |
1596. |
Willem Barents otkriva iznova Svalbard i Medvjeđi otok (Bjørnøya; engleski Bear Island). |
1728. |
Vitus Jonassen Bering otkrio prolaz između Sibira i Aljaske (Beringov prolaz). |
1732. |
Rusi otkrili Aljasku. |
1831. |
James Clark Ross i John Ross određuju sjeverni magnetski pol Zemlje na kanadskom poluotoku Boothiji. |
1845. |
John Franklin traži Sjeverozapadni prolaz između Sjeverne Amerike i Američko‑arktičkog arhipelaga. |
1873–74. |
Julius von Payer i Karl Weyprecht otkrivaju otočnu skupinu Zemlju Franje Josipa. |
1878–79. |
Šveđanin Adolf Erik Nordenskjöld brodom Vega prvi prolazi kroz Sjeveroistočni prolaz. |
1888. |
Fridtjof Nansen prvi prelazi preko Grenlanda od istoka prema zapadu. |
1891–95. |
Robert Edwin Peary preko Grenlanda dopire do njegove sjeverne obale i utvrđuje da je Grenland otok. |
1893–96. |
Fridtjof Nansen brodom Fram pokušava preko Novosibirskih otoka stići do Sjevernoga pola. |
1897. |
Salomon August Andrée balonom pokušava stići do Sjevernoga pola. |
1898–99. |
Stepan Osipovič Makarov prvi se za polarna istraživanja služi ledolomcem. |
1903–06. |
Roald Engelbreth Amundsen brodom Gjöa prvi prolazi kroz Sjeverozapadni prolaz. |
1909. |
Robert Edwin Peary dopire do Sjevernoga pola. |
1914. |
Poljski pilot u ruskoj službi Jan Nagórski poduzima prvi polarni let zrakoplovom preko Nove zemlje i Barentsova mora. |
1926. |
Richard Evelyn Byrd leti od Svalbarda do Sjevernoga pola i natrag. Lincoln Ellsworth, Roald Engelbreth Amundsen i Umberto Nobile lete preko Sjevernog pola na Aljasku. |
1928. |
Umberto Nobile zrakoplovom Italia leti preko Arktičkog oceana. Nakon nesretna završetka drugoga leta posadu spašava ledolomac Krasin. |
1929–30. |
Alfred Wegener istražuje unutrašnjost Grenlanda. |
1931. |
Let cepelina Graf Zeppelin preko Zemlje Franje Josipa, Sjeverne Zemlje i sjevernog Sibira. |
1931. |
George Hubert Wilkins pokušava ispod leda podmornicom Nautilus stići do Sjevernoga pola. |
1932. |
SSSR otvorio sjeverni pomorski put za trgovačke brodove. |
1936–37. |
Valerij Pavlovič Čkalov bez slijetanja leti iz Moskve preko Sjevernoga pola do Vancouvera (Kanada). |
1937. |
Prva sovjetska istraživačka postaja na ledenoj santi. |
1948. |
Sovjetski istraživači otkrivaju podmorski hrbat Lomonosov. |
1950–65. |
Nastavljaju se sovjetska istraživanja Arktika na plutajućim santama. |
1958. |
Američka atomska podmornica Nautilus prošla je ispod leda preko Sjevernog pola. |
1977. |
Sovjetski ledolomac na nuklearni pogon Arktik, prvi brod koji je dospio do Sjevernog pola. |