Zemlja Franje Josipa (ruski Zemlja Franca-Iosifa / Земля Франца-Иосифа [z’iml’a' fra'ncə io's’ifə]), otočna skupina u krajnjem sjeveroistočnom dijelu Barentsova mora, sjeverno od Nove zemlje; obuhvaća 16 134 km². Pripada Arhangeljskoj oblasti Rusije. Sastoji se od 191 otoka; najveći su Georgeova zemlja (2821 km²), Viljčekova zemlja (2055 km²), otok Grahama Bella (Greêm Bell; 1700 km²) i Aleksandrina zemlja (1130 km²). Rt Fligeli na Rudolfovu otoku najsjevernija je točka Rusije. Oko 85% ukupne površine pokriva stalni ledeni pokrov, a ostalo mahovina i lišajevi. Otočje je građeno od jurskih pješčenjaka i gline, koji su pokriveni bazaltnom lavom; u međuslojevima kontinentske faze ležišta su ugljena s bogatom fosilnom florom. Pretežno uravnjeni reljefni oblici ne prelaze 620 m. Oko 1000 jezera. Srednja godišnja temperatura iznosi do –12 °C, a srpanjska od –1,2 do 1,6 °C. Na Aleksandrinoj zemlji i Rudolfovu otoku nalaze se polarne istraživačke postaje, a na otoku Hejs geofizički opservatorij (osnovan 1957). Otočje je 1994. proglašeno zaštićenim područjem, a od 2016. dio je nacionalnog parka Ruski Arktik (Russkaja Arktika; zajedno s otokom Nova zemlja). Otkrili su ga 1873–74. austrijski polarni istraživači Julius von Payer i Karl Weyprecht.
