Bohr [bu:'əɹ], Niels, danski fizičar (Kopenhagen, 7. X. 1885 – Kopenhagen, 18. XI. 1962). Otac Aagea Nielsa Bohra. Doktorirao je 1911. na Sveučilištu u Kopenhagenu. Radio je na sveučilištima u Cambridgeu (1911–12) i Kopenhagenu (1912–62), bio osnivač i voditelj Instituta za teorijsku fiziku (1921–62; od 1965. Institut Niels Bohr). Aktivno se zauzimao za međunarodnu suradnju i očuvanje mira u svijetu. U otvorenom pismu Ujedinjenim narodima 1950. pozvao je na razmjenu znanstvenih informacija i međunarodnu suradnju.
Ideju kvantizacije, koju su Max Planck i Albert Einstein uveli za elektromagnetsko zračenje, Bohr je primijenio na Rutherfordov planetski model vodikova atoma i objašnjavajući izmjerene valne duljine u spektru atomskoga vodika i Balmerovu formulu oblikovao načelo korespondencije koje povezuje klasičnu fiziku i kvantnu fiziku. U tu svrhu postavio je hipotezu da se elektron može gibati oko atomske jezgre samo po onim kružnim putanjama za koje je kutna količina gibanja L = nħ cjelobrojni višekratnik reducirane Planckove konstante (ħ = h/2π). Uveo je model atomske jezgre kao »kapljice tekućine« u kojem se nukleoni međusobno privlače jakom nuklearnom silom kao što se molekule u kapljici tekućine privlače međumolekulskim silama elektromagnetskoga podrijetla. Za zasluge u istraživanju strukture atoma i objašnjenje zračenja iz atoma dobio je Nobelovu nagradu za fiziku (1922).
Bio je član Kraljevske danske akademije znanosti i umjetnosti (od 1917., predsjednik 1939–62), Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1925), Royal Society (od 1926), Sovjetske, danas Ruske akademije znanosti (od 1929), njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1932), francuske Akademije znanosti (od 1937), Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1945). Znatno je pomagao razvoju hrvatske teorijske fizike, 1958. dobio je počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu. Po njem su nazvani kemijski element borij, krater na Mjesecu (Bohr) i planetoid (3948 Bohr).
Bohrov polumjer (znak a0) udaljenost je između vodikove atomske jezgre i elektrona u najnižem energijskom stanju: a0 = α = 4πε0ℏ²/mee² ≈ 5,291 772 105 44 · 10−11 m, gdje je me masa elektrona, c brzina svjetlosti u vakuumu, α konstanta fine strukture, ε0 dielektrična permitivnost vakuuma i e elementarni naboj.
Bohrov model atoma model je u kojem se elektron može gibati oko jezgre samo po kružnim putanjama određenih polumjera: r1 = a0, r2 = 4a0, r3 = 9a0, itd., ili općenito po putanjama polumjera rn = n²a0, gdje je a0 Bohrov polumjer i n cijeli broj. Energija vodikova atoma u stanju s polumjerom rn = n²a0 iznosi En = –13,6 eV. Vodikov atom emitira kvant elektromagnetskog zračenja, foton, kada elektron prelazi s neke više, n-te Bohrove putanje energije En, na neku nižu m-tu energije Em, i pritom emitira foton energije Enm = En – Em. Iako se poslije pokazalo da Bohrov model može objasniti samo spektar vodikova atoma, imao je golemu važnost u razvoju fizike kao prvi pokušaj da se ideja kvantizacije primijeni na atome.
Bohrov magneton (znak μB) najmanja je jedinica magnetskoga momenta elektrona definirana kao μB ≈ 9,274 010 065 7 · 10–24 Am². (→ magneton)
