kvant (od lat. quantum: koliko), najmanji iznos neke veličine za koji se, prema kvantnoj teoriji, ta veličina može promijeniti. Pojam je uveo Max Planck 1900. izbjegavajući ultraljubičastu katastrofu u objašnjenju raspodjele energije zračenja crnoga tijela. Pretpostavio je da energija harmoničkog oscilatora može poprimiti samo diskretne (određene) iznose, E = nhν, gdje je n = 0, 1, 2 …, h Planckova konstanta, ν frekvencija, hν minimalni iznos energije za koji se energija oscilatora može promijeniti. Albert Einstein je 1905. pretpostavkom o kvantu energije protumačio fotoelektrični efekt, a Niels Bohr je 1913. objasnio opažene vodikove spektre.
Kvant energije najmanja je, nedjeljiva količina energije koju može emitirati ili apsorbirati neki kvantni sustav, tj. neka atomska jezgra, atom ili molekula.
Kvant električnog naboja je elementarni električni naboj.
Kvant svjetlosti ili kvant elektromagnetskoga zračenja najmanji je iznos energije koji se može prenijeti elektromagnetskim zračenjem, foton.
Kvant energije titranja u čvrstom tijelu je fonon.
Kvantna isprepletenost je kvantno stanje dviju ili više mikroskopskih čestica koje se očituje tako da mjerenje nekog svojstva čestice u kvantno isprepletenom paru trenutačno utječe na to svojstvo druge čestice bez obzira na to koliko su čestice u trenutku mjerenja udaljene.
Kvantna jama je kvantni sustav u kojem su elektron ili šupljina u poluvodiču zarobljeni u trodimenzionalnoj potencijalnoj jami prostornih izmjera manjih od pripadne de Brogliejeve valne duljine tvari (λ = h/mv, gdje je m masa, a v brzina elektrona).
Kvantni broj opisuje kvantnomehaničko stacionarno stanje subatomskih čestica.
Kvantni skok je prijelaz između dvaju kvantnih stanja kvantnomehaničkoga sustava.
Kvantizacija je proces prelaženja od zakonitosti u klasičnoj fizici na odgovarajuće kvantne zakonitosti u kvantnoj fizici, tj. veličine poprimaju samo diskretne vrijednosti koje su umnošci kvanta i cijelih brojeva. (→ kvantna elektrodinamika; kvantna kromodinamika; kvantna mehanika; kvantna statistika)