kvantna isprepletenost, stanje dviju ili više mikroskopskih čestica koje proizlazi iz kvantne mehanike (svojstva čestica neodređena su dok se ne odrede mjerenjem) a očituje se tako da mjerenje nekog svojstva jedne čestice u kvantno isprepletenom paru trenutačno utječe na to svojstvo druge čestice bez obzira na to koliko su čestice u trenutku mjerenja udaljene. Na primjer, kad anihilacijom elektrona i pozitrona nastanu dva fotona koja se brzinom svjetlosti šire u suprotnim smjerovima, vrijede svi zakoni očuvanja: energije, količine gibanja, kutne količine gibanja i kvantnih brojeva. Ta dva fotona kvantno su isprepletena i suprotnih spinova, tako da mjerenje spina prvoga fotona rezultira istodobnim određivanjem spina drugoga fotona, bez obzira na to što fotoni mogu biti udaljeni milijunima kilometara i ne stignu djelovati jedan s drugim jer je brzina bilo kakvog signala ograničena brzinom svjetlosti. Kada je Albert Einstein 1935. osmislio paradoks, vjerovao je da njime upozorava na nepotpunost kvantne teorije, tj. da bi kvantna teorija trebala sadržavati lokalne varijable koje bi pokazale da čestice imaju svoja svojstva i prije nego što su izmjerena (lokalne skrivene varijable). Međutim, do sada izvedeni pokusi, za koje su John Francis Clauser, Alain Aspect i Anton Zeilinger dobili Nobelovu nagradu 2022., daju rezultate u skladu s kvantnom mehanikom bez skrivenih varijabli. Trenutačni utjecaj na daljinu među kvantno isprepletenim česticama moguće je, međutim, objasniti hipotetskim nelokalnim skrivenim varijablama.
