Zeilinger [cại'liŋəɹ], Anton, austrijski fizičar (Ried im Innkreis, 20. V. 1945). Diplomirao je i doktorirao 1971. na Sveučilištu u Beču. Radio je na Tehničkom sveučilištu u Beču (1972–90), te sveučilištima u Innsbrucku (1990–99) i Beču (1999–2013), bio je ravnatelj Instituta za kvantnu optiku i kvantne informacije Austrijske akademije znanosti (2004–13) te gostujući istraživač i profesor na više sveučilišta, npr. Massachusettskom tehnološkom institutu (MIT) u Cambridgeu (1977–78., 1981–83).
S pomoću kvantne isprepletenosti razvijao je kvantnu teleportaciju (1997–99) koja se postiže tako da se jedna čestica iz kvantno prepletenoga para kvantno preplete s trećom česticom. Treća čestica tada ima svojstva druge čestice iz izvornoga prepletenoga para, a ako se prepletu čestice iz dvaju različitih prepletenih parova, ostale čestice u parovima postaju prepletene. Tim je radom utemeljio kvantnu kriptografiju, u kojoj se isprepletenost koristi za stvaranje sigurnoga ključa. Zeilinger i suradnici uspostavili su kvantni sigurni ključ između otoka La Palma i Tenerife, udaljenih 144 km (2006).
Dobio je Wolfovu nagrada za fiziku (2010). Za eksperimente s prepletenim fotonima, utvrđivanje kršenja Bellovih nejednakosti i pionirsku kvantnu informacijsku znanost dobio je, s Alainom Aspectom i Johnom Francisom Clauserom, Nobelovu nagradu za fiziku 2022. Član je Austrijske akademije znanosti (od 1998., predsjednik 2013–22), njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 2005), francuske Akademije znanosti (od 2009), Europske akademije (Academia Europaea; od 2011) i Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 2013).
