ultraljubičasta katastrofa

ultraljubičasta katastrofa, fizikalno nemoguć rezultat koji je posljedica objašnjavanja raspodjele energije elektromagnetskoga zračenja crnoga tijela s pomoću Rayleigh-Jeansova zakona tj. zakonima klasične fizike. Prema zakonima koji su bili poznati potkraj XIX. st. zagrijana tijela trebala su zračiti beskonačno veliku energiju u području kratkih valnih duljina, tj. valnih duljina ultraljubičastoga zračenja. Uvodeći u fiziku potpuno nove pretpostavke kvantiziranosti fizikalnih veličina (postojanje paketića minimalne energije koja se može emitirati ili apsorbirati i mogućnost vrijednosti svake veće emitirane ili apsorbirane energije samo kao cjelobrojnog višekratnika minimalnoga paketića) Max Planck je 1900. uspio protumačiti raspodjelu energije zračenja crnoga tijela i izbjeći ultraljubičastu katastrofu, tj. uskladio je teoriju s rezultatima pokusa, što je dovelo do začetka kvantne mehanike.