struka(e): fizika

Rayleigh-Jeansov zakon [rẹi'li i:nz~] (po Johnu Williamu Struttu Rayleighu, koji ga je izveo 1900. iz klasičnih koncepata o neprekidnoj raspodjeli energije zračenja crnoga tijela po frekvencijama, i Jamesu Hopwoodu Jeansu, koji ga je dobio s pomoću klasične statističke mehanike stojnih valova 1905. i 1909), fizikalni zakon koji prema pretpostavkama klasične fizike određuje količinu energije elektromagnetskoga zračenja crnoga tijela u nekom intervalu valnih duljina:

dEλ = 2πck(T/λ4) dλ,

gdje je c brzina svjetlosti, k Boltzmannova konstanta, T termodinamička temperatura tijela koje zrači, a λ valna duljina emitiranoga zračenja.

Zakon u području velikih valnih duljina, tj. malih frekvencija točno predviđa rezultate pokusa (za  << kT, gdje je h Planckova konstanta a ν frekvencija), a u području kratkih valnih duljina, tj. velikih frekvencija (za  >> kT) predviđa nemoguć rezultat nazvan ultraljubičasta katastrofa, u kojem energija teži beskonačnosti kako se valna duljina primiče nuli. Neslaganje Rayleigh-Jeansova zakona s rezultatima pokusa pridonijelo je shvaćanju da postoji velika greška u teorijskim pretpostavkama tadašnje fizike i stvaranju kvantne mehanike.

Citiranje:

Rayleigh-Jeansov zakon. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 5.10.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/rayleigh-jeansov-zakon>.