frekvencija (lat. frequentia: mnoštvo) (znak f ili ν), učestalost, čestota, fizikalna veličina koja iskazuje broj ponavljanja neke periodične pojave u jedinici vremena (→ periodično gibanje). Jednaka je recipročnoj vrijednosti trajanja jednog od ponavljajućih događaja, perioda T, tj. f = 1/T. Mjerna jedinica frekvencije jest herc (Hz), što je poseban naziv za recipročnu sekundu (Hz = s–1).
Kutna ili kružna frekvencija ili pulzacija (znak ω) umnožak frekvencije i broja 2 π, dakle: ω = 2 π f. Mjerne jedinice kutne frekvencije jesu radijan u sekundi (rad/s) ili recipročna sekunda (s–1), koje su jednake hercu.
Frekvencijom se opisuju periodične pojave, kao što su gibanje po zatvorenim krivuljama, gibanje oko ravnotežnog položaja, promjene vrijednosti neke veličine oko ravnotežne vrijednosti (→ titranje), širenje promjena nekih svojstava ili stanja (→ valovi) i dr. Pri valovitim pojavama stalan je odnos između frekvencije i brzine v širenja, f · λ = v, gdje je λ valna duljina, tj. udaljenost između najbližih točaka jednakog stanja titranja. U mikrosvijetu postoji jednoznačan odnos između frekvencije elektromagnetskog zračenja i energije fotona, E = h · f, gdje je h Planckova konstanta.
Ljudsko je uho osjetljivo za zvuk u rasponu frekvencija od oko 16 Hz do 20 kHz, frekvencija svjetlosti za koju je ljudsko oko najosjetljivije (zelena svjetlost valne duljine 550 nm) iznosi oko 545 THz (109 Hz), normirana frekvencija izmjenične struje u energetskoj mreži je 50 Hz itd. Frekvencija se mjeri frekventometrima ili kadšto brojačima. Mjeri se izravno, uspoređivanjem s istovrsnom pojavom poznate frekvencije, ili posredno, npr. mjerenjem vremena i brojanjem, zatim mjerenjem brzine širenja i valne duljine i sl.
Frekvencija događaja, u teoriji vjerojatnosti i teoriji pogrešaka, učestalost nekog događaja kao omjer broja rezultata i broja pokusa. U statistici, frekvencija je broj pojavljivanje neke vrijednosti statističke varijable u uzorku ili u osnovnom skupu (populaciji).
