struka(e): fizika

energijsko stanje, stanje fizikalnoga sustava definirano njegovom ukupnom energijom (planetni sustav, harmonički oscilator, molekula, atom, atomska jezgra, elementarna čestica) u jednoj od njegovih mogućih konfiguracija (rasporeda). Vezani fizikalni sustav tijela ili čestica opisan je ukupnom energijom, koja je niža od one kada su tijela ili čestice slobodne. U planetnome, odnosno atomskome sustavu, privlačna gravitacijska, odnosno elektrostatička potencijalna energija negativna je, nasuprot pozitivnoj kinetičkoj energiji satelita, odnosno elektrona. Ukupna energija Eu satelita ili elektrona po kružnoj stazi negativna je, Eu = Ep + Ek = – 2Ek + Ek = –Ek, jer je gravitacijska, odnosno elektrostatička potencijalna energija Ep povezana s kinetičkom relacijom Ep = – 2Ek, gdje je Ek kinetička energija. Svaki vezani sustav opisan je jednim stanjem najniže energije, koji se naziva osnovno energijsko stanje, a svako više stanje naziva se pobuđenim energijskim stanjem.

U klasičnoj mehanici, ukupna energija prikazuje se hamiltonijanomHamiltonovom funkcijom koja je zbroj kinetičke i potencijalne energije:

H = 1/2m (px² + py² + pz²) + V (x, y, z),

gdje je kinetička energija izražena s pomoću komponenata količine gibanja ili impulsa (px, py, pz), a potencijalna kao funkcija koordinata (x, y, z). Hamiltonova funkcija fizikalnoga sustava, kao funkcija impulsnih i prostornih poopćenih koordinata, njegova je najvažnija konstanta gibanja, jer se rješenja (energijske svojstvene vrijednosti, energijska stanja i putanje čestice) dobivaju njezinim izjednačavanjem s energijom, H = E (princip energije).

U kvantnoj mehanici rezultat rješavanja sustava su diskretna energijska stanja, koja ovise o kvantnim brojevima. U atomu vodika, glavni kvantni broj n daje diskretni spektar energijskih stanja elektrona, En = 13,6/n² eV. Osnovno stanje (n = 1) ima energiju E1 = 13,6 eV, dok više vrijednosti n daju viša pobuđena stanja, a ionizaciji odgovara n → ∞. Diskretne vrijednosti energijskoga spektra harmoničkog oscilatora u kvantnoj mehanici opisane su izrazom: \(\displaystyle E_n=\hbar\,\omega\left(n+\frac12\right)\;\) gdje je ħ = h/ reducirana Planckova konstanta, ω kutna frekvencija titranja, a n kvantni broj energije (stanja). Za n = 0, dobiva se osnovno stanje E0 = 1/2 ħω, koje se često naziva nultom točkom energije oscilatora. Izmjena energije u sustavima s diskretnim energijskim spektrom odvija se skokovito (Schrödingerovi skokovi). Kad neki sustav ima više različitih stanja s jednakom energijom, radi se o degeneriranome stanju (→ degeneracija).

Citiranje:

energijsko stanje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 9.10.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/energijsko-stanje>.