hiperbola (grč. ὑπερβολή, hyperbolḗ: prebacivanje; pretjerivanje).
1. Termin antičke retorike za figuru kojom se preuveličavaju svojstva predmeta, naglašava emotivan odnos prema pojavama ili radnjama. Hiperbola je vrsta usporedbe zajedničke svim književnim tradicijama. Prvi se put spominje kod Aristotela (Retorika), a Kvintilijan je za nju govorio da je »elegantno izvrtanje istine«. Osim u književnosti, dolazi u svakodnevnom govoru kad god se ističe vlastiti odnos prema onomu što se želi reći (Putovao sam tri svjetlosne godine.).
2. U geometriji, ravninska algebarska krivulja drugoga reda, planimetrijski definirana kao skup točaka T ravnine za koje je apsolutna vrijednost razlike udaljenosti od dviju čvrstih točaka F1 i F2, žarišta, konstantna: TF1 − TF1 = 2a = konst. Hiperbola je centralno simetrična krivulja sa središtem simetrije u polovištu O dužine F1F2 = 2e, gdje je e linearni ekscentricitet, i dvostruko je osno simetrična s osima simetrije: pravac F1F2 (realna os) i simetrala dužine F1F2 (imaginarna os). Hiperbola se sastoji od dviju grana i ima dvije asimptote. U pravokutnome Kartezijevu koordinatnom sustavu, kojemu su osi hiperbole koordinatne osi, jednadžba hiperbole glasi: b²x2 – a²y² = a²b², gdje je a glavna poluos hiperbole, tj. udaljenost tjemena hiperbole od središta koordinatnoga sustava, a b sporedna poluos hiperbole, tj. duljina dužine paralelne osi y od tjemena do asimptote hiperbole. U koordinatnom sustavu kojemu su asimptote hiperbole osi, njezina je jednadžba: xy = k (k = konst.). Pripada klasi konika, jer se može definirati i kao presjek kružnoga stošca ravninom paralelnom s dvjema njegovim izvodnicama. Za svaku je hiperbolu numerički ekscentricitet veći od jedinice.
