Maxwellove jednadžbe [mæ'kswəl~] (po Jamesu Clerku Maxwellu), osnovne jednadžbe elektromagnetizma koje izražavaju povezanost električnog i magnetskoga polja u prostoru i vremenu. Prema njima, promjene u električnom polju uzrokuju promjene u magnetskome polju i obrnuto te je dovoljno u nekom trenutku poznavati električno i magnetsko polje u prostoru kako bi se jednoznačno mogle odrediti vremenske promjene polja u budućnosti. Promjenama jakosti električnoga i magnetskoga polja nastaju elektromagnetski valovi koji se u vakuumu šire brzinom svjetlosti c = 1/(ε0 μ0)1/2, gdje je ε0 dielektrična permitivnost vakuuma i μ0 magnetska permeabilnost vakuuma, što se poklapa s eksperimentalnim opažanjima.
U Maxwellovim jednadžbama H je jakost magnetskoga polja, E jakost električnoga polja, t vrijeme, ρ gustoća električnoga naboja, D električna indukcija D = εE, ε dielektrična permitivnost, B magnetska indukcija B = μH, μ magnetska permeabilnost, S ploština zatvorene plohe, Q električni naboj, I jakost električne struje, J gustoća električne struje I = ∫∫JdS.