Gaussov zakon električnoga polja [gạus~] (po Carlu Friedrichu Gaussu), fizikalni zakon prema kojemu su silnice električnoga polja otvorene krivulje što izlaze iz pozitivnih električnih naboja, a završavaju u negativnim električnim nabojima, odnosno tok električnoga polja kroz bilo koju zatvorenu plohu jednak je zbroju svih električnih naboja koji se nalaze unutar te plohe podijeljenome s dielektričnom permitivnošću vakuuma ε0, dakle: ∫∫ EdS = ΣQi/ε0, gdje je E jakost električnoga polja, S ploština zatvorene plohe, a Qi točkasti električni naboj. Tok električnoga polja kroz proizvoljnu zatvorenu plohu koja ne sadrži električni naboj jednak je nuli, tj. električni naboj izvor je električnoga polja.
Zakon omogućuje određivanje jakosti svih vrsta električnih polja, ali se primjenjuje samo za simetrična električna polja (sferna, cilindrična, ravninska) jer je za nesimetrična električna polja (npr. električno polje nekoliko nasumično raspoređenih točkastih izvora električnoga polja) njegova primjena vrlo složena. (→ ampèreov zakon; gaussov zakon magnetskoga polja; maxwellove jednadžbe)
