sila.
1. Vektorska fizikalna veličina (znak F) kojom se opisuje svaki utjecaj na promjenu oblika i strukture tijela, promjenu brzine tijela ili čestice tj. međudjelovanje fizikalnih sustava ili međudjelovanje sustava i polja. Osnovna je mjerna jedinica sile njutn (N). Definirana je drugim Newtonovim zakonom: F = dp/dt, kao promjena količine gibanja dp u vremenskom intervalu dt ili, pojednostavnjeno: F = ma, pri čem je m masa, a a akceleracija tijela na koje sila djeluje.
Tradicionalna fizika razlikuje četiri temeljne sile: gravitaciju, elektromagnetsku, slabu i jaku nuklearnu, a sve su ostale sile njihova posljedica. Jaka nuklearna sila djeluje među česticama koje sadrže kvarkove, drži nukleone i jezgre atoma na okupu, sto i više puta jača je od elektromagnetske sile, ali je kratka dosega (10–15 m); posljedica je jake nuklearne sile npr. alfa-raspad. Slaba nuklearna sila slabija je od elektromagnetske, vrlo kratkoga dosega (10–17 m), a njezina je posljedica beta-raspad (→ radioaktivnost). Gravitacija djeluje na masu sustava, električna sila djeluje na električki nabijena tijela i čestice, magnetska sila djeluje na feromagnetične materijale a Lorentzova sila (električna i magnetska sila) na električki nabijene čestice koje se gibaju u elektromagnetskom polju. Posljedica su elektromagnetskih djelovanja među atomima i molekulama elastična sila (vraća sustave u ravnotežni položaj), kohezijska sila (drži atome i molekule tijela i tekućina na okupu; → kohezija), sila trenja (sila kojom se dva tijela u dodiru opiru gibanju; → trenje) i dr. Posljedica je gravitacijske sile npr. sila teža (zbroj gravitacijske sile na površini Zemlje i centrifugalne sile zbog rotacije Zemlje) i uzgon (sila koja djeluje na tijela uronjena u fluid suprotno smjeru gravitacijske sile), sila gradijenta tlaka (sila koja nastaje zbog razlike tlaka u fluidu, a očituje se u ubrzanom gibanju čestica od područja visokog tlaka prema području niskoga tlaka).
Kontaktna sila posljedica je dodira dvaju sustava. Ako sustavi miruju, može biti aktivna (npr. sila kojom knjiga pritišće stol) ili pasivna, reaktivna (npr. sila kojom stol djeluje na knjigu). Može ovisiti o brzini relativnoga gibanja sustava u dodiru, npr. trenje, viskoznost (trenje unutar slojeva tekućine) i otpor zraka (trenje između tijela i čestica zraka).
Nekontaktna sila djeluje na daljinu, a može biti privlačna ili odbojna, prema tomu djeluje li na sustav prema izvoru sile ili od njega. Sila je vanjska ako izvana djeluje na sustav, a unutarnja ako djeluje među dijelovima ili česticama sustava. Rezultantna sila je vektorski zbroj sila koje djeluju na sustav. Prema tomu kako joj se mijenjaju iznos i smjer, sila može biti konstantna, nepromjenljiva iznosa i smjera (npr. sila teža, uzgon, električna sila između ploča kondenzatora), radijalna, djeluje na pravcu polumjera i obrnuto je razmjerna kvadratu udaljenosti od izvora sile (npr. kulonska sila tj. električna sila točkaste čestice nabijene električnim nabojem ili gravitacijska sila nebeskih tijela), harmonička, povećava se kada se sustav ili dio sustava udaljava od položaja ravnoteže i djeluje prema ravnotežnomu položaju, centripetalna, djeluje okomito na smjer gibanja sustava po zakrivljenoj putanji.
Inercijska sila pojavljuje se unutar sustava koji se giba neinercijski, tj. mijenja brzinu (npr. sila koja prilikom kočenja automobila gura putnike prema naprijed, centrifugalna sila, koja odbacuje tijela od središta gibanja, Coriolisova sila, koja djeluje na tijela što se u sustavu koji se vrti gibaju koso (pod kutom) u odnosu na os rotacije npr. na morske struje i na oblake iznad površine Zemlje.
U modernoj fizici pojam sile se izbjegava i govori se o međudjelovanjima. Gravitacija je deformacija prostor-vremena izazvana masama, a ostala međudjelovanja pokušavaju se interpretirati jedinstvenom teorijom. (→ elektroslaba teorija; kvantna elektrodinamika; nuklearna fizika; prostor-vrijeme; relativistička fizika; relativistička kvantna mehanika)
2. U pravu i teoriji države, jedna od temeljnih odrednica postojanja države. Općenito u pravu, sila ili prisila jedna je od mana volje zbog koje očitovanje volje nije valjano pa time ni pravni čin koji je iz toga proistekao. U međunarodnom pravu zabranjene su sila i prijetnja silom, osim u slučaju samoobrane i u slučaju zajedničke akcije UN-a za ostvarenje kolektivne sigurnosti.
