Lorentzova sila

Lorentzova sila [lo:'rənc~] (po Hendriku Antoonu Lorentzu), sila koja djeluje na električki nabijenu česticu kad se giba u elektromagnetskom polju: F = q (E + v × B), gdje su q električni naboj čestice, E jakost električnoga polja, v brzina gibanja čestice i B magnetska indukcija. Za neku česticu električna komponenta Lorentzove sile uvijek je ista, a magnetska komponenta sile ovisi o brzini gibanja čestice: veća je što je veći iznos brzine i što je smjer gibanja bliži okomici na silnice magnetskoga polja, a jednaka je nuli kada čestice miruju ili se gibaju duž silnica. Mjerna jedinica Lorentzove sile jest njutn (N).