aritmetika (grč. ἀρıϑμητıϰὴ τέχνη: umijeće računanja), grana matematike koja se bavi proučavanjem brojeva, odnosa među brojevima i osnovnim matematičkim operacijama na brojevima: zbrajanjem, oduzimanjem, množenjem, dijeljenjem, potenciranjem, korjenovanjem i logaritmiranjem. Posebna aritmetika bavi se proučavanjem računskih operacija (radnji) s posebnim brojevima, a opća aritmetika računskim operacijama s pomoću slova (općih brojeva). Osnovni teorem aritmetike tvrdi da se na samo jedan način svaki prirodni broj različit od jedan može iskazati kao umnožak primbrojeva.
Povijesni razvoj
Uz antičke Grke, znatan prilog razvoju aritmetike dali su Indijci i Arapi, ali su tek u novome vijeku europski matematičari razvili aritmetiku do njezina sadašnjeg stupnja. Nakon uvođenja indijsko-arapskih znamenaka i primjene položajnoga dekadskoga brojevnog sustava, bilo je moguće izvesti pravila računanja u njihovu sadašnjem obliku. – Aritmetika u svojem razvoju postupno prelazi u algebru, ali neku određenu granicu između tih dviju osnovnih matematičkih disciplina nije moguće odrediti. U XVII. st. pojavljuje se kombinatorika, koja se razvila na temelju binomnoga poučka i omogućila stvaranje novih matematičkih disciplina: teorije vjerojatnosti, statistike i dr. Nadograđujući aritmetiku djelom Istraživanja u aritmetici (1801), Carl Friedrich Gauss utemeljio je suvremenu teoriju brojeva.
