struka(e): bibliotekarstvo
vidi još:  Krležijana

časopis, vrsta serijske publikacije koja izlazi u redovitim razmacima, kraćim od godine, a dužim od petnaest dana. Pokreće se s namjerom da izlazi trajno. Pojedine sveščiće (brojeve) obično karakterizira različitost sadržaja i suradnika, a istovjetnost naslova i formata. Više sveščića čini svezak ili volumen, ali neki časopisi izlaze i u više svezaka tijekom jedne godine. Pripadnost sveščića pojedinomu svesku označena je kontinuiranom numeracijom, a često i tekućom paginacijom. Uz brojčane oznake časopisi mogu nositi i kronološke oznake razdoblja za koje izlaze. Većina suvremenih tekućih časopisa označena je međunarodnim standardnim serijskim brojem ISSN-om, koji omogućuje jednoznačnu identifikaciju naslova. Drži se da danas u svijetu izlazi više od 100 000 časopisa. Za razliku od novina, koje izvještavaju o tekućim zbivanjima i obraćaju se široku krugu čitatelja, časopisi nisu vezani samo uz suvremena zbivanja i izdaju se za unaprijed utvrđen krug čitatelja, koje povezuje zanimanje za određeno znanstveno područje ili struku, književnost, umjetnost, itd. Po građi koju objavljuju dijele se na časopise koji objavljuju izvorne radove (primarni časopisi), časopise koji prikupljaju i objavljuju podatke o radovima objavljenima u drugim publikacijama (sekundarni časopisi) i časopise koji donose kritičke prikaze. Najčešći su časopisi koji uključuju sve tri vrste građe.

Časopis kao vrsta publikacije nastao je iz almanaha i kalendara. Prvi se časopisi javljaju u XVII. stoljeću, najprije u Francuskoj i Engleskoj. Journal des sçavans pokrenuo je D. de Sallo 1665. u Parizu, kao časopis koji je pretežno, ali ne isključivo, donosio prikaze knjiga. U Engleskoj se iste godine pojavila publikacija Philosophical transactions, glasilo Kraljevskoga društva u Londonu, u kojem su se objavljivale znanstvene novosti i zapažanja. U Italiji je 1668. F. Nazzari pokrenuo književni časopis Giornale de’ letterati. Prvi je njemački časopis Miscellanea curiosa medico-physica, glasilo Prirodoznanstvene akademije u Halleu, bio pokrenut 1670. Taj se časopis smatra i prvim prirodoznanstveno-medicinskim časopisom. Na latinskom jeziku od 1682. u Leipzigu je izlazio časopis Acta eruditorum, koji je uglavnom donosio prikaze radova objavljenih u drugim publikacijama.

Smatra se da su se znanstveni časopisi, koji su do danas ostali jedno od najvažnijih sredstava znanstvenog priopćavanja, razvili iz osobnog dopisivanja znanstvenika, u kojem su oni obavještavali o svojim interesima, istraživanjima, idejama, novostima itd. i izlagali vlastite ideje kritičkim osvrtima svojih kolega. U XVII. stoljeću učena društva, odnosno akademije znanosti u pojedinim zemljama, uvode običaj objavljivanja zbirki radova svojih članova i suradnika. Jedna od prvih akademija koja objavljuje radove najuglednijih znanstvenika toga doba bila je firentinska Academia del Cimento (Saggi di naturali esperienze, 1666–67). Francuska Akademija znanosti objavljivala je znanstvene radove u svojem godišnjaku Histoire. Te su radove prije objavljivanja morali odobriti posebni odbori Akademije. Tako je postupno uveden preliminarni sustav provjere radova koji se objavljuju u znanstvenim časopisima, putem recenzije i uredničkog odabira, a koji se primjenjuje i danas.

Znanstveni časopisi osiguravaju četiri temeljne funkcije u socijalnom sustavu znanosti: komunikacijsku, oblikovnu, ekološku funkciju i funkciju trajnog arhiva znanosti. Te se funkcije međusobno uvjetuju. Po komunikacijskoj funkciji časopisi idu među formalne oblike komuniciranja u znanosti. Časopisi oblikuju odnose i najvažnija sredstva institucionalizacije znanosti: odnose među znanstvenicima u ulozi autora, recenzenata i urednika s jedne i nakladnika s druge strane, te institute kao što su znanstveni autoritet, mehanizmi kontrole kvalitete, javnost, etičke norme slobode, odgovornosti i povjerenja, pravo na intelektualno vlasništvo i prvenstvo u objavljivanju te pravo na zaštitu tih prava. Ti su instituti univerzalni za sve znanosti i istodobno specifični za svaku posebnu znanstvenu zajednicu na danome znanstvenom području, a sami časopisi konstitutivni su za te posebne zajednice ili, drugim riječima, znanosti bez časopisa nisu moguće. Na kritičnim mjestima u sustavu znanstvenih komunikacija uspostavljeni su pročišćivači kvalitete, a najvažniji je među njima recenzija rukopisa članka za objavljivanje, koja sprječava objavljivanje substandardnih članaka koji bi onečistili sustav. Funkcija trajnog arhiva znanosti, koju dobro obavljaju poglavito znanstveni časopisi tiskani na papiru, osigurava potrebnu stabilnost socijalnoga sustava znanosti u kojem dijelovi, koji međusobno komuniciraju, teže tomu da uvođenjem pravila povećaju predvidljivost načina odvijanja interakcija među samim znanstvenicima te između znanstvenika i društva.

Zbog naglog povećanja broja objavljenih časopisa i teškoća koje su znanstvenici imali u njihovu praćenju, u XVIII. stoljeću nastaju bibliografski vodiči i priručnici u kojima se popisuju radovi objavljeni u časopisima što pripadaju određenomu području i daje kratak prikaz sadržaja pojedinih priloga. Ti su časopisi preteče današnjih časopisa sažetaka, koji donose kratak pregled izvornih radova objavljenih u drugim publikacijama, a osnovna im je svrha da okupe na jednome mjestu svu literaturu o određenoj temi i tako olakšaju rad znanstvenicima. Časopisi sažetaka u današnjem smislu nastaju već u prvoj polovici XIX. stoljeća, ali se osobito razvijaju u XX. stoljeću (Chemical abstracts, 1907; Biological abstracts, 1926; Excerpta medica, 1947).

U XIX. stoljeću nastaju i tzv. indeksni časopisi, koji donose samo naslove članaka i priloga objavljenih u drugim publikacijama klasificirane na temelju uvida u izvorne radove, ali ne donose sažetke. Jedan je od najpoznatijih indeksnih časopisa Index medicus, koji s prekidima izlazi od 1889. Novijeg je datuma Current contents Instituta za znanstvene informacije (Institute for Scientific Information) u Philadelphiji, koji donosi stranice sa sadržajem novih brojeva časopisa i adrese autora. Taj je institut pokrenuo 1961. i Science citation index, a nešto poslije i Social sciences citation index i Arts and humanities citation index, u kojima se popisuju radovi na koje se pozivaju autori u literaturi koju citiraju. Osnovna je pretpostavka tih indeksa citata da su citirani radovi tematski povezani s radom autora koji ih citira, pa se preko indeksa citata može lakše doći do cjeline literature o temi. Časopisi sažetaka i indeksni časopisi danas se izrađuju s pomoću računala iz velikih baza podataka, a često se osim u tiskanom obliku objavljuju i na CD-ROM-u, te kao online elektronički časopisi.

Znanstveni elektronički časopisi imaju razmjerno kratku povijest. Prvi su se elektronički časopisi s potpunim tekstom i ilustracijama pojavili početkom 1990-ih (Online journal of current clinical trials, 1992). Većina današnjih elektroničkih časopisa objavljuje se i u tiskanom obliku, ali se stalno povećava broj onih koji izlaze samo u elektroničkom obliku. Pojava elektroničkih časopisa izazvala je potrebu za radikalnom promjenom dosadašnjih načina pohrane, obradbe, korištenja i identifikacije časopisa, a istodobno je otvorila niz pitanja vezanih uz zaštitu autorskih prava.

Razvoj elektroničkog objavljivanja na internetu donio je promjene znanstvenog komuniciranja, ponajprije znanstvenih časopisa i članaka. U znanstvenim časopisima i člancima tiskanima na papiru integrirane su funkcije pohranjivanja i prikazivanja. Znanstveni članci u časopisima na papiru imaju linearnu strukturu. Elektronički članak sastoji se od dijelova koji više nisu linearno strukturirani u jedinstvenu cjelinu, nego su hipertekstnim vezama u elektroničkom članku povezani međusobno, a vanjskim hipertekstnim vezama na druge elektroničke izvore i njihove dijelove. To omogućuje da u istom trenutku i preko jednoga računala upotrebljavamo sve elektroničke izvore. Budući da su funkcije pohranjivanja i prikazivanja razdvojene, mogu se elektronički članci brzo dezagregirati (mogućnost dostupa do pojedinih dijelova članka i njihovo uređivanje) i reagregirati (mogućnost da se pojedini dijelovi različnih članaka kompiliraju i združuju u nove elektroničke članke i spoznaje). Elektroničko recenziranje još je uvijek izvorom znatnih problema jer većina znanstvenika ne vlada potrebnim znanjem i vještinama. Hipertekst mijenja način citiranja, a to ugrožava upotrebljivost indeksnog sustava citata i izračun faktora utjecaja, jer indeksni sustav citata koji je sada u širokoj upotrebi ne obuhvaća hipertekstne veze.

Veliki nakladnici znanstvenih elektroničkih časopisa razvili su potkraj 1990-ih Digital Object Identifier (DOI), »elektroničku uputnicu« koja povezuje citirane referencije s tekstom citiranoga članka i tako olakšava i ubrzava korištenje znanstvenih informacija na Mreži.

Časopisi u Hrvatskoj

Prvi se časopisi u Hrvatskoj javljaju u polovici XIX. stoljeća. Najstariji je časopis Agramer Theater Journal (1815., sačuvan samo jedan broj). Na njemačkom jeziku izlazili su i Luna, Agramer Zeitung (1826–58), Croatia (1839–42) te karlovački Der Pilger (1841–47) s nekoliko pjesama na hrvatskom jeziku.

Prvi hrvatski časopis, narodan po duhu i jeziku, bio je Danica horvatska, slavonska i dalmatinska, odnosno Danica ilirska (1835–67. uz prekide). Iako skromna po prilozima i izgledom, bila je vjesnikom preporodnih težnji iliraca vođenih zajedničkim idealom jedinstvenoga hrvatskoga književnog jezika i pravopisa, no ugled joj je počeo opadati već 1842. s pojavom Kola, našeg prvoga pravoga književnog časopisa, koji je izlazio neredovito do 1853. U Zadru 1844–49. izlazi Zora dalmatinska, prvi književni časopis tiskan na hrvatskom jeziku u Dalmaciji. Premda se u doba ilirizma književni rad smatrao najprečom narodnom potrebom, osnutkom Hrvatskoga gospodarskog društva (1841) počeo je izlaziti Gospodarski list (1842), prvi stručni i najstariji hrvatski časopis neprekinuta izlaženja. Zagrebačka biskupija izdavala je za svoje potrebe 1849–1945. Katolički list (s manjim promjenama naslova), crkveno-bogoslovni časopis sa znanstvenim prilozima.

Revolucionarna 1848. nije znatno odjeknula u našim časopisima. Za Bachova apsolutizma pak, uz jedini književni list Neven (1852–58), javljaju se časopisi važni za našu kulturu: prvi znanstveni Arkiv za pověstnicu jugoslavensku (1851–75., 12 knjiga); u Zadru izlazi stručni Pravdonoša (1851–52), prvi pravni časopis kod južnih Slavena, a 1859. pokrenut je prvi pedagoški časopis Napredak (1946–90. izlazio kao Pedagoški rad), koji neprekinuto izlazi do danas.

Nakon povratka ustavnosti nastale su povoljnije prilike i za časopise, odmah ih se pojavilo više književnih, ali zakratko. Dragoljub (1867–68) ustupa mjesto Viencu (1869–1903), kojim je hrvatska književnost dobila svoj središnji časopis za dugo razdoblje. Ugled i značenje Vienca bili su toliki da su se ostali književni časopisi pojavljivali samo nakratko. Javljaju se i časopisi za mladež Bosiljak (1864–68) i Smilje (1873–1945).

Do osnutka JAZU znanstvenici su se okupljali oko Književnika (1864–66), časopisa za jezik, povijest hrvatsku i srpsku i prirodne znanosti. Taj je časopis bio odraz koliko holističkoga pristupa kulturi toliko i male specijalizacije u društvu, pa su prirodne znanosti ostajale još zajedno s humanističkim i društvenim disciplinama. Po svojem sadržaju na njega se nastavlja Rad JAZU (od 1991. Rad HAZU), koji počinje izlaziti 1867; do 1881. kao jedinstveno izdanje, kada se dijeli na dva razdjela (danas ima devet osnovnih razdjela). Prvih deset godina svojega izlaženja bio je jedini znanstveni časopis u Hrvatskoj.

Posljednjih desetljeća XIX. stoljeća časopisi su bili u porastu i po broju i po vrstama. Javljali su se listovi za zabavu i pouku, odreda obiteljskoga karaktera, Dom i sviet (1888–1923), katolička Prosvjeta (1893–1913). Odraslijoj mladeži bio je namijenjen Pobratim (1891–1916), a 1867–69. izlazio je Zvekan, naš prvi humorističko-satirički list.

Strukovne udruge zasnovale su nekoliko časopisa koji su imali temeljno značenje za razvoj pojedinih znanstvenih disciplina. Najviše ih je pokrenuto iz povijesti i arheologije: Viesnik Hrvatskoga arheologičkoga društva (1879; uz prekide izlazi i danas), Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog arkiva (1899–1945; uz manje promjene naslova i prekid), Bulletino di archeologia e storia dalmata (Split, 1878; od 1920. kao Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku), Starohrvatska prosvjeta (Knin–Zagreb–Split, 1895; uz veće prekide izlazi i danas), te talijanski znanstveni časopis Atti e memorie della Società istriana di archeologia e storia patria (Poreč, 1884–1940; nova serija od 1949. u Italiji). Od 1896. neprekinuto izlazi Zbornik za narodni život i običaje (južnih Slavena) (promjena naslova 1995). Ostali su važniji: Mjesečnik Pravničkoga društva u Zagrebu (1875–1945), a osobito Liečnički viesnik (1877; danas Liječnički vjesnik) i Šumarski list (od 1877), oba neprekinuta izlaženja; Glasnik hrvatskog naravnoslovnoga (prirodoslovnoga) društva (1886–1938), znanstveni časopis za unapređivanje prirodnih znanosti, iz kojega su se izdvojili današnji časopisi Priroda (od 1911), Glasnik matematički (od 1946) i Periodicum biologorum (od 1970); stručni list Viesti Kluba inžinirah i arhitekatah (1880–1944) te Nastavni vjesnik (1892/93–1943., ponovno od 1996), časopis srednjoškolskih profesora. Umnožavaju se i časopisi različitih gospodarskih grana, obrta, športa, a neki od njih još uvijek izlaze: Hrvatska pčela (od 1881), Lovački vjesnik (od 1892), Hrvatski planinar (od 1898).

Časopisi s kraja XIX. stoljeća do I. svjetskog rata odražavali su različitosti kulturnih i političkih pogleda. Mladi, koji su uglavnom studirali u inozemstvu (Prag, Beč), nezadovoljni stanjem u politici, književnosti, umjetnosti, pokretali su svoja glasila u kojima se miješaju estetski i društveno-politički pogledi, a to najviše dolazi do izražaja u mjesečniku Život (1900–01). Od šezdesetak časopisa, koliko ih je izlazilo u razdoblju moderne, tridesetak su bili glasila mladih, ali su brzo bivali ukinuti. Po utrnuću Vienca, mladi su 1906. pokrenuli Savremenik, ljetopis Društva hrvatskih književnika, koji je do 1921. bio središnji književni časopis (premda je s prekidima izlazio do 1941). Kao reakcija na antiklerikalizam mladih pojavio se novokatolički pokret koji je imao svoje časopise Luč (1904–41) i Hrvatsku prosvjetu (nastavak Prosvjete, 1914–40). Književni je rad sve više bio obilježen politikom.

Kao izraz novih umjetničkih nastojanja, iskazujući nemir i strah ratnih i poratnih godina, javljaju se časopisi kojima su nositelji bili pojedinci: Kokot (1916–18) U. Donadinija, Vijavica (1917–19) i Juriš (1919) A. B. Šimića; lijevo orijentirani Plamen (1919) M. Krleže i A. Cesarca te Književna republika (1923–27) M. Krleže. Iako kratka vijeka, ti su časopisi ostavili traga u vrlo dinamičnu književnu životu. Nakon 1925. došlo je do idejnog stišavanja, a to se opaža i u Kritici (1920–28. uz prekid) i Književniku (1928–39), koji su okupljali mnoge građanski lijevo orijentirane pisce.

Pojavili su se i ilustrirani listovi namijenjeni širokim slojevima poput zagrebačkog tjednika Svijet (1926–38) i katolički obilježene Obitelji (1928–44), a izlazilo je i više časopisa namijenjenih ženama. God. 1906–41. izlazio je i šaljivi list Koprive. Od 1920–41. izlazio je časopis Nova Evropa za sva društvena pitanja.

Znatno književno stvaralaštvo nametnulo je potrebu pokretanja reprezentativnoga književnog časopisa, pa je Matica hrvatska pokrenula Hrvatsku reviju, koja je u prvom razdoblju izlaženja bila vodeći književni časopis (1928–44; 1951–90. izlazila u inozemstvu, a od 1991. ponovno u Zagrebu). Hrvatska smotra (1933–44) znatnu je pozornost posvećivala političkim i ideološkim pitanjima. Mnogi su časopisi bili kratka vijeka, iako su neki imali velik utjecaj, posebno na mlade: Književni horizonti (1934–38) te časopisi M. Krleže Danas (1934) i Pečat (1939–40). Između dvaju svjetskih ratova izlazili su i srednjoškolski listovi Omladina (1918–45., od 1941. kao Hrvatska mladost), u duhu hrvatskog nacionalizma, i Omladina (1923–40), umjereno jugoslavenski orijentirana.

Vjerskim, ali i drugim pitanjima bavili su se Bogoslovska smotra (1910–19., od 1923), isusovački Život (1919–41., nastavlja se kao Obnovljeni život od 1971), a crkvenom poviješću Croatia Sacra (1931–44).

Pojavili su se i novi časopisi iz prirodnih znanosti. Mnogi i danas izlaze, bilo neprekinuto ili s prekidima, pod prvim naslovom ili mijenjajući ga prema potrebama struke ili političke okolnosti. Značajniji su: Croatica chemica acta (1965; pod različitim naslovima od 1927), Acta botanica Croatica (1925), Hrvatski geografski glasnik (od 1929; kao Geografski glasnik 1949–96), Agronomski glasnik (od 1930. uz prekid), Glasnik za šumske pokuse (1926), Veterinarski arhiv (1931) te Poljoprivredna znanstvena smotra (od 1939; pod različitim naslovima od 1887).

U razdoblju 1941–45. mnogi su časopisi prestali izlaziti. Od časopisa koji su u tom razdoblju bili pokrenuti mnogi su jasno promicali vladajuću ideologiju, a među više od 250 naslova, koji su izlazili u to doba, manji su dio bila strukovna glasila i zabavni časopisi.

Nakon II. svjetskog rata književni časopisi više ne prevladavaju, njihova se uloga u usporedbi s ranijim razdobljima bitno mijenja. Središnji je časopis Republika (od 1945). Reagirajući na poratni diktat socijalističkog realizma u književnosti i umjetnosti uopće, 1950-ih najmlađi pisci pokreću nekoliko časopisa; najznačajniji su Krugovi (1952–58). Ti »unutarnji disidenti« otvorili su hrvatsku književnost i kulturu europskim utjecajima. Matica je 1948. ponovno pokrenula Kolo, koje je s prekidima izlazilo do 1971., a opet se pojavilo 1991., te Kritiku (1968–71), središnji teorijski časopis hrvatskoga proljeća. Ostali su važniji književni časopisi: Forum (od 1962), Croatica (od 1970), Književna smotra (od 1969/70), Most/The Bridge (od 1966) te Umjetnost riječi (od 1957), koja se bavi teorijom književnosti. Znatan je broj regionalnih časopisa kojima, iako imaju širok raspon tema od povijesti do športa, literatura i baština daju osnovni ton. Mnogi od njih bili su glasila ogranaka Matice hrvatske, pa su nakon njezina ukidanja prestali izlaziti.

Uz više časopisa i zbornika koji objavljuju uglavnom znanstvene radove iz filologije i lingvistike, aktualnošću se ističe Jezik (od 1952/53), časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika. Među prvim znanstvenim lingvističkim časopisima koji izlaze na stranim jezicima treba spomenuti Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia (osnovan 1956. kao Studia Romanica Zagrabiensia). Među časopisima koji promiču suvremenu lingvistiku i njezine metode osobito se ističe Suvremena lingvistika (1962).

Povijest umjetnosti, zaštitu kulturnih dobara, likovne umjetnosti zastupaju zbornici: Peristil (od 1954), Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (Split, od 1953), Život umjetnosti (od 1966). Glazbenom umjetnošću bave se Arti musices (od 1969), International review of the aesthetics and sociology of music (od 1970); filmskom Filmska kultura (1957–90), od 1995. Hrvatski filmski ljetopis, a kazališnom Prolog (1968–93). Arhitekturi, urbanizmu i prostornom planiranju namijenjeni su Arhitektura (od 1947), Čovjek i prostor (od 1954).

Središnji je časopis za etnografiju, etnologiju i folklor Narodna umjetnost (od 1962).

Opći filozofski časopis Praxis izlazio je 1964–75., a od 1980. izlaze Filozofska istraživanja. Razvojem filozofske misli (osobito starije hrvatske), među ostalima se bave Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (od 1975).

U obradbi povijesti, u novije doba osobito hrvatske, ističu se Historijski zbornik (od 1948), Časopis za suvremenu povijest (od 1969), Povijesni prilozi (od 1982), Jadranski zbornik (Pula/Rijeka, od 1956) te periodička izdanja istraživačkih jedinica HAZU i sličnih institucija na sveučilištima. Zavičajnim povijesnim temama bave se sve mnogobrojniji regionalni zbornici koji izlaze prema potrebi. Važniji su arheološki časopisi Arheološki radovi i rasprave (od 1959) te Diadora (Zadar, od 1959), a iz arhivistike Arhivski vjesnik (od 1958).

Mnogobrojni su časopisi s teološkim i vjerskim sadržajima: Crkva u svijetu (Split, od 1966), Služba Božja (Makarska, od 1960/61), Kačić (Split, od 1967), Poljica (Gata, od 1967), Riječki teološki časopis (od 1993).

Pedagoškom teorijom i praksom, školstvom i obrazovanjem bavili su se mnogi časopisi, no većina je bila kratka vijeka. Uz dugovječni Napredak valja istaknuti Školski vjesnik (Split, 1951) te časopis Život i škola (Osijek, 1952). Obrazovanjem odraslih bavio se časopis Andragogija (1968–90), a problemima skupina s posebnim potrebama Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja (od 1996; 1965–95. kao Defektologija). Dječjem stvaralaštvu okrenut je časopis Umjetnost i dijete (od 1969). Važniji su dječji časopisi Radost (od 1951), Modra lasta (od 1954), Smib (od 1970).

Časopisi za opća društvena pitanja: Kulturni radnik (1948–90), Naše teme (1957–90), Politička misao (od 1964), Encyclopaedia moderna (1966–76; ponovno od 1992), Pogledi (Split, 1969–89), Pitanja (1969–89), Društvena istraživanja (od 1992).

Bibliotekarstvom se bavi Vjesnik bibliotekara Hrvatske (od 1950), dok su značajniji časopisi iz teorije informacija, informacijskih i računalnih znanosti, telekomunikacije i automatizacije: Automatika (od 1960), Informatologia (od 1991; kao Informatologia Yugoslavica 1969–91), Zbornik radova FOI Varaždin (od 1977) te časopis CIT Journal of computing and informational technology (od 1993), kao i sve brojnije popularne revije, npr. Bug i Vidi.

O sociološkim pitanjima raspravljaju Žena (1957–91; nastavak Žene u borbi, 1943–56), Sociologija i prostor (od 1963; do 2007. Sociologija sela), Revija za sociologiju (od 1971), Socijalna ekologija (od 1992), a o psihološkima Revija za psihologiju (1970–91; nastavlja se kao Review of psychology od 1994) i dr. Istraživanjima migracija i narodnosti bave se Migracijske teme (od 1985).

Mnogo je časopisa s gospodarstvenom tematikom. Izdaju ih strukovne udruge i institucije, a zbornicima se javljaju i ekonomski i srodni fakulteti. Središnji je časopis za ekonomsku teoriju i praksu Ekonomski pregled (od 1950), dok je ekonomska povijest predmet časopisa Acta historico-oeconomica (Iugoslavica) (od 1974). Financijskom teorijom bavi se Financijska teorija i praksa (od 1977), a bankarstvom, računovodstvom, revizijom više stručnih časopisa; turizmom pak Turizam (od 1953), Acta turistica (od 1989); pomorstvom Pomorski zbornik (Zadar/Rijeka, od 1963) i Naše more (Dubrovnik, od 1954), a ribarstvom Ribarstvo (1938–40. i od 1992; 1946–91. kao Ribarstvo Jugoslavije) i Morsko ribarstvo (od 1949).

God. 1947–89. Naša zakonitost, koja se nastavlja kao Zakonitost (1990–93), bila je središnji časopis za pravnu teoriju i praksu; od 1997. izlazi Vladavina prava. Svim pravnim pitanjima bave se i glasila pravnih fakulteta; najstariji je Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (od 1948). Sve se više časopisa bavi posebnim granama prava: Pravo u gospodarstvu (od 1962), Hrvatski časopis za kriminologiju i penologiju (od 1994; kao Penološke teme 1986–92), Hrvatski ljetopis za kazneno pravo (od 1994). Od 1927. neprekidno izlazi Odvjetnik.

Prirodoslovno-matematički časopisi uglavnom su glasila znanstvenih i stručnih udruga te znanstvenih institucija: Matematičko-fizički list (od 1950/51), Fizika (1986/87–91), iz koje su se 1992. izdvojile Fizika A i Fizika B; Hrvatski meteorološki časopis (od 1991; 1957–90. uz česte promjene naslova). Osim interdisciplinarnoga biomedicinskog časopisa Collegium anthropologicum (od 1977), znanstvene i stručne radove iz pojedinih prirodoznanstvenih disciplina objavljuju npr. ornitološki Larus (od 1947), Acta Adriatica (Split, od 1932), Geologia Croatica (od 1992; kao Geološki vjesnik 1947–91), Acta geologica (od 1956), Acta Geographica Croatica (od 1992; 1958–91. više puta mijenjala naslov), Geofizika (od 1984; od 1967–82. pod različitim naslovima). Socijalno-ekološki problemi čovjekova opstanka i društvenog razvoja teme su časopisa: Gospodarstvo i okoliš (od 1993), EGE: energetika, gospodarstvo, ekologija, etika (od 1993; nadomješta Energetičara 1972–92).

Primjene su prirodnih znanosti vrlo različite, što se odražava i na časopisima. Iz kemijske su tehnologije, odnosno srodnih industrija Nafta (od 1950) i Kemija u industriji (od 1952). Ostali su trajniji tehnički časopisi: Geodetski list (od 1947; prethodilo mu je Glasilo geometara Kraljevine SHS 1919–41), Građevinar (od 1949), Brodogradnja (od 1950), Drvna industrija (od 1950), Tekstil (od 1952), Energija (od 1952), Ceste i mostovi (od 1953), Elektrotehnika (od 1958), Strojarstvo (od 1959).

Od mnoštva medicinskih časopisa važniji su iz opće medicine (osim Liječničkog vjesnika): Acta medica Croatica (od 1991; kao Acta medica Iugoslavica 1947–91), Croatian medical journal (od 1992; kao Radovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu 1953–91), Acta clinica Croatica (od 1991; 1962–90. Anali Kliničke (Opće) bolnice »Dr. M. Stojanović«), riječka Medicina (od 1964) i Acta Facultatis medicae Fluminensis (od 1966), Medica Iadertina (Zadar, od 1969). Uže specijalnosti pokrivaju: glavni stomatološki časopis Acta stomatologica Croatica (od 1966), farmaceutski Acta pharmaceutica (od 1992; 1951–91. Acta pharmaceutica Jugoslavica), Farmaceutski glasnik (od 1945) i Medicus (1933/34–41. i ponovno od 1992; Saopćenja – Pliva 1954–90).

Uz najstariji Veterinarski arhiv za veterinarsku medicinu izlaze: Praxis veterinaria (od 1970; Vetserum 1954–69) i Veterinarska stanica (od 1970).

Specijalizirani su časopisi za poljoprivrednu znanost i praksu: Glasnik zaštite bilja (od 1978; kao Biljna zaštita 1957–77), Fragmenta phytomedica et herbologica (od 1993; pod različitim naslovima 1971–92), Poljoprivreda (Osijek, od 1995; pod različitim naslovima 1971–89), te Pomologia Croatica (od 1995). Znanstvene radove iz šumarstva objavljuju i Krš Jugoslavije (1957–91), Annales forestales (od 1974/75; pod različitim naslovima od 1956), Radovi Šumarskog instituta Jastrebarsko (od 1966) i Mehanizacija šumarstva (od 1978) te Hortikultura (od 1951; nastavak Našeg vrta 1934–41), časopis za parkovno uređenje. Stočarstvo (od 1947) središnji je časopis te struke, zatim još Krmiva (od 1959), Mljekarstvo (od 1951) i dr. Krajem XX. stoljeća u Hrvatskoj je izlazilo oko 1400 časopisa. Izdavanje časopisa u nas u pravilu je teško, pa mnogima izlaženje nije redovito, čime gube svoju osnovnu namjenu.

Citiranje:

časopis. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 9.10.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/casopis>.