magnetska indukcija (gustoća magnetskog toka) (znak B), vektorska fizikalna veličina koja opisuje magnetsko polje i određuje Lorentzovu silu kojom magnetsko polje djeluje na električki nabijenu česticu u gibanju: F = q (E + v × B), gdje je q električni naboj čestice, E jakost električnoga polja i v brzina gibanja čestice.
Magnetska indukcija je umnožak magnetske permeabilnosti sredstva μ i jakosti magnetskoga polja H, tj. B = μ H.
U homogenom magnetskom polju magnetska indukcija je jednaka u svakoj točki prostora a silnice magnetskoga polja su paralelne. Kada neka ravninska ploha okomito presijeca smjer paralelnih magnetskih silnica, tada je magnetska indukcija jednaka količniku magnetskoga toka Φ i ploštine S ravninske plohe: B = Φ/S. Mjerna je jedinica magnetske indukcije tesla (T = Wb/m²).