Arktički ocean (također Sjeverno ledeno more), najmanji ocean na Zemlji u sjevernim polarnim krajevima, među sjevernim rubnim dijelovima euroazijskoga kopna, Grenlanda, Aljaske i Američko-arktičkoga arhipelaga; obuhvaća 14 090 000 km². Njegova su rubna mora Grenlandsko, Barentsovo, Bijelo, Karsko, Laptevsko, Istočnosibirsko, Čukotsko, Beaufortovo, Lincolnovo i Wandelovo more. Unutar Arktičkoga oceana nalaze se sva tri pola sjeverne Zemljine polutke (geografski, magnetski i geomagnetski) uključujući i pol nepristupačnosti. Beringovim prolazom povezan je s Tihim oceanom, a Framovim prolazom između Grenlanda i Svalbarda s Atlantikom.
Dno Arktičkoga oceana sastoji se od dviju dubokomorskih zavala: Euroazijske (nastavak sjevernoatlantskoga bazena) s dubinom Litke (5449 m; najveća dubina oceana) i Ameroazijske (sastoji se od Kanadske i Makarove kotline), međusobno odijeljenih 1770 km dugim podmorskim hrptom Lomonosov. Prosječna je dubina oceana oko 1000 m. Gotovo trećinu Arktičkoga oceana čini kontinentalni šelf (prosječna dubina oko 100 m) koji pred sibirskom obalom (euroazijski šelf) doseže širinu 450 do 1500 km; bogata ležišta nafte i prirodnoga plina. Zbog hladne klime, temperatura površinskoga sloja morske vode iznosi –1 °C, a zbog slaba isparivanja, topljenja leda i obilja slatke vode koju donose velike rijeke Ob, Jenisej, Lena i Mackenzie, slanost je površinskoga sloja vode nešto niža od 30‰. Veći dio morske površine zaleđen je cijele godine; zimi je zaleđeno oko 11 milijuna km², a ljeti 8 milijuna km². Debljina leda iznosi 3 do 20 m. Ledene se površine zbog pomicanja morske vode (morske mijene, struje i valovi) lome u sante, koje se gomilaju i tako nastaju plutajuće ledene gomile. Od šelfskoga leda nastaju ledeni otoci, a od ledenjaka s kopna ledeni brjegovi. Mase leda izlaze iz arktičkoga područja Istočnogrenlandskom i Labradorskom strujom. Rubnim dijelom Arktičkoga oceana, duž sjeverne obale Euroazije prolazi Sjeverni morski put.
