silur (po keltskom plemenu Siluri iz Walesa), u geološkoj kronologiji Zemlje period paleozoika, nakon ordovicija i prije devona (od prije 443,1 do prije 419,62 milijuna godina; → kronostratigrafija). Započinje prvom pojavom graptolita Parakidograptus acuminatus, a završava prvom pojavom graptolita Monograptus uniformis. Dijeli se na epohe landoverij (od prije 443,1 do prije 432,9 milijuna godina), ventlokij (od prije 432,9 do prije 426,7 milijuna godina), ludlovij (od prije 426,7 do prije 422,7 milijuna godina) i pridolij (od prije 422,7 do prije 419,62 milijuna godina).
Početkom silura globalna razina mora počela se dizati zbog otapanja kontinentalnog leda na Gondvani, koja se u tome razdoblju protezala između ekvatora i Južnoga pola. Drugi kratoni i kontinenti, poput Sibirije, Laurencije i Baltike, nošeni su prema ekvatoru, čime započinje formiranje »superkontinenta« Euramerika (Laurusija; kolizijom Laurencije i Baltike). Tim spajanjem (→ kaledonsko nabiranje) stvoren je planinski lanac koji se protezao od današnje države New York u Sjedinjenim Američkim Državama preko Grenlanda i sjeverozapadne Europe do Norveške, te je ujedno zatvoren ocean Japet (Iapetus). Ocean Pantalasija prekrivao je veći dio sjeverne hemisfere, a drugi manji oceani, poput Prototetisa (koji je postojao od edijakarija do karbona), Paleotetisa (od kasnoga ordovicija do kasnoga devona) i Reičkog oceana, činili su morske prolaze između Gondvane i ostalih kontinentalnih fragmenata. Potkraj silura došlo je ponovno do globalnog pada razine mora.
Prijelaz iz ordovicija u silur obilježen je drugim najvećim masovnim izumiranjem u povijesti Zemlje, kada je nestalo približno 85% svih ordovicijskih vrsta. Zabilježeni su prvi makrofosili terestričkih mahovina koje su obitavale duž jezera i rijeka, a u gornjem siluru pojavile su se prve kopnene biljke sa žilnim provodnim sustavom. Postojale su ponajprije primitivne papratnjače (osobito Psilophytinae i Lycopodinae) te prve kopnene biljke (rodovi Cooksonia i Baragwanathia), koje još nisu imale odvojeno korijenje, stabljike i lišće. Reproducirale su se sporama i disale kroz stomate raspoređene po cijeloj površini, a na svakoj stanici koja je bila izložena svjetlu obavljala se fotosinteza. Sredinom silura oformila se vrlo jednostavna kopnena zajednica od bilja, crva, gljivičnih razlagača, biljojednih člankonožaca, te prvih kopnenih predatora (nalik paucima iz roda Trigonotarbida). Život se odvijao uglavnom u morima, toplina i plitkost kojih su osiguravale povoljne uvjete za razvoj marinskih organizama svih vrsta. Zabilježena je pojava koraljnih grebena koje su potkraj perma izgradili poslije izumrli tabulatni i rugozni koralji. Razvijali su se kralježnjaci, beščeljusti (Agnatha; beščeljusnice) te prvi pravi predstavnici slatkovodnih i morskih riba čeljustousti (Gnathostomata; Acanthodi i Placodermi), koji s agnatima čine tzv. ribe oklopnjače. Od biljaka isticale su se vapnenačke alge, a među životinjama graptoliti (Monograptus, Cephalograptus, Rastrites i dr.), koji su u siluru, nakon ordovicija, doživjeli drugi vrhunac svojega razvoja (zbog toga se ta razdoblja nazivaju i »dobima graptolita«). Za pliće dijelove silurskoga mora bili su važni trilobiti (Phacops, Calymene, Dalmanites i dr.), uz ramenonošce, mahovnjake, glavonošce (Orthoceras, Cyrtoceras), školjkaše (Cardiola), puževe (Bellerophon), bodljikaše, stapčare (Cyathocrinus), mješince i praživotinje. Vjerojatno su se potkraj silura pojavili i prvi amoniti (Ammonoidea). U Hrvatskoj su iz razdoblja silura kremeno-sericitni filiti s ostatcima graptolita u slavonskim planinama (Psunj, Papuk, Krndija).
