perm (po Permskoj oblasti u Rusiji), u geološkoj kronologiji Zemlje, najmlađi period paleozoika, nakon karbona, a prije prvoga mezozojskog perioda trijasa (od prije 298,9 do prije 251,9 milijuna godina; → kronostratigrafija). Započinje prvom pojavom konodonta Streptognathodus isolatus, a završava pojavom konodonta Hindeous parvus. Dijeli se na donji (od prije 298,9 do prije 274,4 milijuna godina), srednji (od prije 274,4 do prije 259,51 milijun godina) i gornji perm (od prije 259,51 do prije 251,9 milijuna godina).
Tijekom perma gotovo svi kontinenti, izuzev dijela istočne Azije, bili su spojeni u »superkontinent« Pangeu, koji se raširio od ekvatora prema polovima, okružen oceanima Pantalasija i Paleotetis. Velika kopnena masa uvjetovala je klimu s ekstremnim varijacijama i sezonskim monsunskim oborinama. Pustinje su u srednjem i gornjem permu zauzimale velika područja kontinenta. Polarna područja bila su u donjem permu prekrivena debelim ledenim pokrovom. Prema srednjem je permu klima postala toplija, a područja prekrivena ledenjacima sužavala su se.
Marinske naslage bile su bogate fosilnim mekušcima, ježincima i školjkašima. Dvije vrste beskralježnjaka, fuzulinidni krednjaci i mekušci iz razreda glavonožaca, široko se koriste za korelaciju permskih slojeva (kojom njihova pojava na različitim geografskim lokacijama pokazuje njihovu istu starost). Potkraj perma izumrli su trilobiti i mnoštvo drugih marinskih vrsta, što je, prema nekim teorijama, u vezi s velikim smanjenjem plitkih obalnih područja u kojima su živjele mnogobrojne marinske zajednice, a prevladavale ribe koštunjače i amoniti. U moru su se razvile vapnenačke alge (Mizzia i dr.) te životinje različitih skupina: praživotinje s velikim krednjacima, ramenonošci, koralji, puževi (Bellerophon), školjkaši, bodljikaši, goniatiti, nautilidi, posljednji predstavnici trilobita te ribe (Palaeoniscus, Platysomus i dr.). Na kopnu su obitavale biljke, gljive, člankonošci te različiti tipovi tetrapoda (kopneni kralježnjaci). Zatopljenjem sjeverne hemisfere širila su se pustinjska područja. Stijene formirane u to doba crvene su boje zbog oksida željeza, posljedice intenzivnog zagrijavanja koje je uzrokovalo izumiranje mnogobrojnih biljaka i životinja. Močvarno drveće, poput lepidodendrona i sigilarije u karbonu, zamijenile su naprednije golosjemenjače, od kojih su neke preci mnogih današnjih porodica. Bilo je mnogo insekata, od kojih su neki dosegnuli velike razmjere (Odonata). Među kopnenom faunom prevladavali su gmazovi, osobito pelikosauri (od kojih su neki bili dulji od 3 m) te vodozemci. Poslije su se pojavili gmazovi nalik sisavcima (terapsidi), koji su vjerojatno bili prekriveni krznom. Ti su metabolički aktivniji gmazovi, osposobljeni za život u surovim uvjetima unutrašnjosti Pangeje, postali dominantne kopnene životinje kasnoga perma. Potkraj perma pojavili su se mali varijeteti koji su bili toplokrvni i prekriveni dlakom; iz njih će se u trijasu razviti sisavci. Bili su rašireni anapsidi poput masivnog Pareisaurusa, te mnoštvo manjih skupina nalik gušterima. Mnogobrojni su bili i mali gmazovi (diopsidi), preci mnogih današnjih gmazova, dinosauri, pterosauri i krokodili. Završetak perma obilježen je masovnim izumiranjem organizama, najvećim u povijesti Zemlje.
U zapadnoj Europi taložile su se najprije kopnene naslage, a u lagunama bakreni škriljevac, dolomit, gips i različite soli. U golemim azijskim bazenima stvarao se ugljen. U sredozemnom području vladao je uglavnom morski režim i stvarale su se dolomitne i vapnenačke naslage. U Hrvatskoj su najpoznatije permske naslage u Mrzloj Vodici u Gorskom kotaru, u Lici te u Paklenici.
