devon (po engleskoj grofoviji Devon, gdje su prvi put otkrivene i proučavane stijene iz toga razdoblja), u geološkoj kronologiji Zemlje, period paleolitika, nakon silura i prije karbona (od prije 419,62 do prije 358,86 milijuna godina; → kronostratigrafija). Započinje prvom pojavom graptolita Monograptus uniformis, a završava nakon prve pojave konodonta Siphonodella sulcata. Dijeli se na epohe donji (od prije 419,62 do prije 393,47 milijuna godina), srednji (od prije 393,47 do prije 382,31 milijun godina) i gornji devon (od prije 382,31 do prije 358,86 milijuna godina). Na južnoj hemisferi nalazio se »superkontinent« Gondvana koji se kretao prema sjeveru, gdje je ujedno došlo do sudaranja dvaju kontinenata, Laurencije i Baltike, zbog čega je zatvoren ocean Japet (Iapetus), a na njegovu mjestu formiran planinski lanac (→ kaledonsko nabiranje). Nastali novi kontinent, Laurusija ili Euramerika, nalazio se u širem području ekvatora. Sjeverno od njega nalazio se sibirski kontinentalni fragment. Euramerika se počela kretati prema sjeveru, dok se Gondvana počela rotirati oko Australijske osi. Kineski blokovi počeli su se odvajati od ruba Gondvane, a na sjevernoj hemisferi Sibirija i Kazahstanija nastavile su se kretati prema sjeveru. Gondvana i Euramerika bile su okružene subdukcijskim zonama te je započelo njihovo približavanje, vrhunac kojega je stvaranje »superkontinenta« Pangeje tijekom karbona i perma. Najveći dio planeta prekrivao je ocean Pantalasija, dok su drugi manji oceani (Paleotetis, Prototetis, Reik i Uralski) poslije u karbonu zatvoreni.
Marinskom faunom dominirale su ribe, gotovo jedini kralježnjaci toga razdoblja (nazivano stoga i »dobom riba«), zatim glavonošci, briozoa, školjkaši, ježinci, trilobiti, konodonti i koralji. Obilno su bili zastupljeni stapčari, a trilobiti manje zbog pokretnih predatora poput prvih morskih pasa i koštunjača. Uopće, došlo je do velike diversifikacije riba, a posebice je važan razvoj koštunjača iz roda Sarcopterygii, iz kojih su, potkraj devona, vjerojatno nastali prvi tetrapodi (kopneni kralježnjaci). Među mekušcima je prva pojava amonita označila novu važnu fazu u njihovu razvoju. Na kopnu su prevladavali člankonošci, uključujući pauke i primitivne kukce bez krila. Prvi mogući fosili insekata nađeni su u naslagama donjega devona. Potkraj razdoblja prvi vodozemci, koji su se razvili iz resoperki, počeli su izlaziti na kopno. Mahovine te bakterijske i algalne livade iz silura dopunjene su u ranome devonu prvim primitivnim biljem iz skupine papratnjača, s korijenjem koje je formiralo prva stabilna tla te osiguralo utočište člankonošcima (poput crva, škorpiona i stonoga). Biljke u ranome devonu nisu imale korijenje ni listove nalik današnjima, a mnoge ni žilno tkivo. Širile su se vegetativno i nisu bile više od nekoliko centimetara. Potkraj razdoblja javile su se biljke koje su se razmnožavale sjemenom, najprije golosjemenjače, iz kojih su se poslije razvile kritosjemenjače, što im je omogućilo širenje i na područja s manje vlage. U srednjem devonu postojale su grmlju nalik šume od prvih primitivnih biljaka (poput papratnjača, preslica i crvotočina). Mnoge od njih imale su pravo korijenje i lišće te se pružale u visinu. U kasnome devonu pojavilo se prvo poznato drveće iz roda Woltzia.
Ubrzanim širenjem biljnih vrsta došlo je do sniženja ugljikova dioksida u atmosferi, što je vjerojatno dovelo do zahladnjenja i masovnog izumiranja u gornjem devonu (početkom doba famenija). Glavno masovno izumiranje dogodilo se početkom posljednje faze devona (doba frasnij i famenij), kada su sve beščeljusne ribe (→ beščeljusnice) iznenada nestale. Drugo znatno izumiranje dogodilo se na završetku devona, kao jedno od pet najvećih u povijesti Zemlje. Odrazilo se ponajprije na marinsku grebensku zajednicu, u prvom redu na plitkovodne zajednice crva. Taj je događaj pogodio osobito ramenonošce, trilobite, amonite, konodonte i akritarhe, te beščeljusne ribe i plakoderme, dok kopnene biljke, kao i slatkovodne vrste poput predaka tetrapoda, nisu bile znatno pogođene. Uzrok masovnog izumiranja nije točno razjašnjen. Prema najvjerojatnijim pretpostavkama uzrok je globalno zahladnjenje (jer su najviše pogođeni bili organizmi toplih do tropskih voda) ili promjena razine mora i klime, koja je u sprezi s udarom asteroida izazvala zahladnjenje.
