monoteizam (mono- + grč. ϑεός: bog), religijsko i filozofsko naučavanje po kojem postoji samo jedan Bog; osobno, od svijeta različito, najviše biće. Religiološki se monoteizam razlikuje od monizma, koji stvarnost svijeta svodi na jedincato, ali neosobno Božje biće, i od politeizma, koji priznaje mnoga (manje ili više) osobna božanstva; s monizmom mu je zajednička vjera u Božju jedincatost, a s politeizmom zamišljaj Boga kao osobe. Postoji razlika i prema henoteizmu, koji naučava koncentraciju božanskih svojstava u jednom božanstvu unutar politeizma, a također i od panenteizma, po kojem je sve u Bogu, a ne Bog u svemu. Sporno je ubrajanje mazdaizma (zoroastrizma) u monoteističke religije jer je on više oblik monizma.
Prema monoteizmu svijet ne može postojati bez Boga, ali Bog može postojati bez svijeta, a božanska je jednota kvalitativno nijekanje diobe i znači da se božanskomu bitku ne može ništa više pridodati. U trima velikim monoteističkim religijama (židovstvo, kršćanstvo, islam) monoteizam je vjerovanje u jednoga Boga, osobnoga i živoga, koji je sve stvorio (→ stvaranje), sve uzdržava i svime upravlja (→ providnost). No i u tome monoteizmu postoje razlike.
Prijašnje pretpostavke o pramonoteizmu kao izvornom religijskom stupnju koji je tek tijekom nekoga religijskoga propadanja i rasula završio u politeizmu gotovo su napuštene. Jednako je odbačeno i naučavanje po kojem bi monoteizam nastao apstrahiranjem svih ljudskih osobina kod vrhunaravnih bića. Danas se općenito drži da je monoteizam nastao i utemeljio se isključivo štovanjem jednoga osobnoga Boga.
