politeizam (prema grč. πολύϑεος: koji pripada mnogim bogovima), oblik religije u kojem postoji vjera u više, odnosno mnogo božanstava, a koja se najčešće predočavaju u obliku ljudske osobe; hrvatska inačica mnogoboštvo. Riječ je o personifikacijama nekih božanskih atributa, o obogotvorenju neke ljudske djelatnosti ili prirodne sile. Njihov je kult promicalo, manje ili više različito, svećenstvo u predodžbi panteona (svi bogovi skupa, sveboštvo), poglavito od helenističkoga razdoblja. Božanstva su uglavnom međusobno genealoški povezana, pri čem često na vrhu panteona stoje božanski parovi (Zeus–Hera, Apolon–Artemida, Jupiter–Junona) ili božanstvo/stvoritelj (Brahman); kada se jedno božanstvo uzdigne iznad ostalih (npr. Zeus ili Jupiter), riječ je o henoteizmu (monokultizam ili monolatrija). Politeizam se javlja u ranim visokim kulturama oko 3000. pr. Kr. Bio je najrašireniji religijski oblik antičkoga svijeta, sredozemnoga i bliskoistočnoga (egipatska, mezopotamska, grčka i rimska religija); pripadale su mu germanska, keltska, slavenska, aztečka i mayanska religija, a javlja se i u pučkim oblicima hinduizma i budizma.
U grčkom politeizmu božanstva, pa ni Zeus, nisu posljednja, apsolutna zbilja, jer su i ona podložna kozmičkoj sudbini. Zato su politeistički religijski oblici samo arhaičniji oblik kozmičke ili panteističke religije. Nema pouzdanih povijesnih ni etnoloških dokaza da je politeizam evolutivni ishod animizma, jer se pojavljuje i u visokorazvijenim civilizacijama (antička Grčka, Rim, Indija, Kina).
