struka(e): fizika

koeficijent difuzije (difuzijski koeficijent, difuzivnost) (znak D), konstanta razmjernosti između difuzijskoga toka J i negativne vrijednosti gradijenta koncentracije: J = −D dc/dx. Vrijednost koeficijenta difuzije ovisi o vrsti čestica koje se gibaju i sredstvu u kojem se odvija difuzija, veća je pri višoj temperaturi, manjoj gustoći tvari i manjem volumenu čestica; ne ovisi o količini/brojnosti čestica. Mjerna jedinica koeficijenta difuzije jest kvadratni metar po sekundi (m²/s).

Koeficijent difuzije električki neutralnih čestica (Stokes-Einsteinova jednadžba) opisuje prosječnu brzinu širenja čestica sferna oblika u nekom sredstvu; razmjeran je termodinamičkoj temperaturi T, a obrnuto razmjeran dinamičkoj viskoznosti sredstva η i polumjeru čestica r, dakle: D = kBT/6πηr, gdje je kB Boltzmannova konstanta. Može se odrediti optički, s pomoću nuklearne magnetske rezonancije, fluorescencijske spektroskopije i dr., ovisno o vrsti tvari i potrebnoj preciznosti.

Koeficijent difuzije iona u električnom polju (elektrodifuzijski koeficijent, Nernst-Einsteinova jednadžba) opisuje prosječnu brzinu širenja iona kad na difuzijsko gibanje utječe električno polje; razmjeran je električnoj pokretljivosti čestica μ, dakle: D = μRT/zF, gdje je R plinska konstanta, z nabojni broj, F Faradayeva konstanta: F = eNA, gdje su e elementarni električni naboj i NA Avogadrova konstanta. Može se odrediti s pomoću elektroforeze, konduktometrije i dr.

Vrijednost koeficijenata difuzije različitih tvari otopljenih u vodi pri temperaturi 25°C

otopljena tvar koeficijent difuzije 10–10 m²/s
aceton 1,16
amonijak 1,64
dušik 1,88
kisik 2,1
klor 1,25
ugljikov dioksid 1,92
vodik 4,5

Citiranje:

koeficijent difuzije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 5.12.2025. <https://enciklopedija.hr/clanak/koeficijent-difuzije>.