TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Arkadija

Arkadija (novogrčki Aρϰαδία, Arkadía [arkaδi'a]), pokrajina u srednjem dijelu Peloponeza, Grčka; 4419 km², 86 685 st. (2011). Upravno središte je Tripoli. Pretežno je brdovito područje (do 2376 m) s razvijenim stočarstvom (koza, ovca). Mediteransko poljodjelstvo (maslina i vinova loza) u plodnim dolinama rijeke Alfeja (Alfios) i njegovih pritoka. – U Arkadiji (Ἀρϰαδία, Arkadía) su se gradovi (Mantineja, Orhomen, Tegeja) razvili razmjerno kasno. Tegeja je tijekom VII. i VI. st. pr. Kr. vodila česte borbe sa Spartom. U kasnijim stoljećima Arkadija je saveznica Sparte sve do sloma spartanske hegemonije 371. pr. Kr. Otada arkadijski gradovi tvore samostalan savez, kojemu je središte novoosnovani grad Megalopol. Samostalnost saveza dokrajčili su Makedonci. U III. st. pr. Kr. dio arkadijskih gradova i naselja pristupa Ahajskom, a dio Etolskom savezu. Pod vlast Rimljana Arkadija dolazi 168. pr. Kr.

U grčkoj tradiciji Arkadija je domovina Pana, zemlja jednostavnih, poštenih i gostoljubivih pastira koji su se prvi počeli služiti lirom i siringom. Za Arkadiju kao simbol prirodnog, naivno sretnog života vezana je bukolička (pastirska) poezija od Teokrita i Vergilija dalje. Kad je u vrijeme renesanse obnovljena bukolička poezija, ona je, osobito u XVI. st., pod utjecajem idiličkog romana Arkadija (Arcadia) talijanskog pjesnika J. Sannazara, ponovno vezana za tu pokrajinu te često nazivana arkadijskom. Pod utjecajem Sannazarova romana nastao je i prvi hrvatski izvorni roman Planine (P. Zoranić), a arkadijska se poezija odrazila i u stihovima mnogih starih dubrovačkih pjesnika od S. Bobaljevića Mišetića do I. Bunića Vučića i I. Đurdevića.

Citiranje:
Arkadija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 9. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3857>.