mahdi (arap. mahdī: dobro usmjeren).
1. U pučkom sunizmu, jedan od Muhamedovih nasljednika koji će obnoviti vjeru i uvesti pravdu na zemlji.
2. U šijizmu, »skriveni imam« – sedmi u ismailita, dvanaesti u imamita – koji je nestao i koji će se pojaviti uoči sudnjega dana kao spasitelj. U islamskoj eshatologiji kraj svijeta zbiva se u apokaliptičkoj katastrofi. Njoj prethodi ponovni dolazak Ise (Isusa) ili mahdija (mesije), koji će pobijediti Dedžala, velikog smutljivca i varalicu, čija je pojava jedan od posljednjih predznaka sudnjega dana. Smatralo se da će mahdi biti potomak kalifa Alija i Muhamedove kćeri Fatime. Kroz povijest su se javljali mnogi mahdiji; neki su se uspjeli domoći vlasti, kao npr. Ubajdullah u Tunisu početkom X. st. Njegovi su potomci vladali Egiptom (→ fatimidi). Pokrete mahdijâ Muhameda Ahmeda u Sudanu potkraj XIX. st. i Muhameda bin Abdulaha u početku XX. st. u Somaliji ugušile su engleske kolonijalne vlasti.