šijizam (prema šijiti), manjinska islamska grana nastala u VII. st. za borbi i rasprava oko legitimiteta kalifske službe; sljedbenici su šijiti. U početku je to bio politički i arapski pokret koji je osporavao zakonitost prvih triju kalifa (Abu Bakr, Omar i Osman) u korist Alija bin Abi Taliba, Muhamedova rođaka, posinka i zeta. Šijiti, Alijeva stranka, držali su da kalif treba obnašati samo funkciju imama, vjerskoga poglavara, a svjetovna vlast treba pripasti emiru (poslije i šahu). Tako shvaćen kalifat (imamat) bio bi nasljedan i pripadao bi samo Alijevim potomcima. Alijevi protivnici smatrali su da kalif treba biti i vjerski i svjetovni poglavar muslimanske zajednice i da se treba birati iz kurejškoga plemena, kojemu je pripadao Muhamed. Kada je u sukobu s Muavijom 637. Ali pristao na arbitražu, a ona kalifat dosudila Muaviji, iz Alijeve stranke izišli su haridžiti i jedan njihov pristaša ubio je Alija (661). Nakon toga će šijizam osporavati i omejidske i abasidske kalife i s vremenom postati perzijskim pokretom koji se opirao arapskoj premoći. U XVI. st. šijizam je postao državnom religijom u Perziji. S vremenom je razvio nauk i praksu u mnogo čemu različitu od sunizma. Nauk u šijizmu u tri se glavne točke razlikuje od sunitskoga: posebnim shvaćanjem imamata, mesijanizmom (mahdi) i otkupiteljskom ulogom patnje (muka). Imamat je nasljedan (Alijeva loza), a imam je karizmatik, jamac pravilnoga shvaćanja i primjene islamskoga nauka; on je nesagrješiv i nezabludiv; svjetovni vladar (šah) zamjenik je skrivenoga imama na političkoj razini, a učitelji zakona (mula, ajatolah) imamovi su posrednici s narodom. Većina šijita (imamiti) priznaje da je do sada bilo 12 zakonitih imama, dok ismailiti priznaju samo njih sedam; posljednji imam (sedmi, odnosno dvanaesti) nije umro nego je samo nestao; skriven, doći će uoči sudnjega dana kao mahdi. U teologiji šijizam je otvoreniji od sunizma, osobito prema mističnomu iskustvu (sufizam), pa će se u njem nesmetanije razvijati sufitska i derviška bratstva. Dopušta likovne prikaze (čovjek, životinja, zamišljena bića), što je došlo do izražaja u minijaturi i tapiseriji. Hodočašće u Meku može se zamijeniti hodočašćem u Nadžaf i Karbalu.
