zvjezdani katalog, popis zvijezda i drugih svemirskih objekata, poredanih prema zvjezdanim koordinatama i važnijim svojstvima.
Zvjezdani katalozi prije otkrića teleskopa
Najraniji poznati zvjezdani katalog izradili su Babilonci oko 1500 god. pr. Kr., kada su na glinenim pločicama naveli popis od 36 zvijezda s opisom njihova položaja na nebu. Položaj manje sjajnih zvijezda opisan je u odnosu na sjajnije zvijezde. Grčki astronom
Eudoks iz Knida u svojem je katalogu
Pojave (Φαινόμενα) oko 370. pr. Kr. popisao klasična
zviježđa, opisao raspored zvijezda u njima i naveo vremena njihova izlaska i zalaska. U III. st. pr. Kr. grčki astronomi Timoharid i Aristil izradili su katalog u kojem su položaje zvijezda odredili u odnosu na
ekliptiku. Oko 130. pr. Kr.
Hiparh iz Nikeje izradio je zvjezdani katalog s položajima i
magnitudama za oko 850 zvijezda. U svojem djelu
Almagest Klaudije Ptolemej je oko 150. godine objavio katalog zvijezda s položajima i magnitudama za 1022 zvijezde.
Abd al-Rahman al-Sufi u svojoj
Knjizi o zvijezdama stajačicama, 964. ažurirao je i dopunio Ptolemejev katalog te zabilježio položaje, magnitude i boje za 1018 zvijezda.
Ulug-beg izradio je 1437. katalog položaja 992 zvijezde,
Johann(es) Kepler je 1627. izdao
Rudolfinske tablice s katalogom koji je obuhvaćao podatke za 1005 zvijezda.
Zvjezdani katalozi nakon otkrića teleskopa
Nakon uvođenja teleskopa katalozi se povećavaju i počinju bilježiti položaje i svojstva zvijezda koje nisu vidljive golim okom, a katalogiziraju se i drugi svemirski objekti.
Johannes Hevelius je 1687. objavio katalog koji je sadržavao 1564 zvijezde.
John Flamsteed je 1725. katalogizirao oko 3000 zvijezda i uveo nazive zvijezda po rastućim
rektascenzijama. Za ekspedicije na Rtu dobre nade (1750–54)
Nicolas Louis de La Caille zabilježio je položaj 10 000 zvijezda što je objavljeno u zvjezdanom katalogu
Južno zvjezdano nebo (
Coelum australe stelliferum, 1763).
Joseph Jérôme Lefrançois de Lalande je 1801. objavio katalog s 47 390 zvijezda s prividnim sjajem do devete magnitude. U bonnskoj zvjezdarnici
Friedrich Wilhelm August Argelander izradio je
Bonnski premjer neba (
Bonner Durchmusterung, akronim BD, 1852–62), zvjezdani katalog s podatcima za 324 198 zvijezda.
Annie Cannon Jump objavila je
Katalog Henryja Drapera (
Henry Draper Catalogue, akronim HD, 1918–24), koji obuhvaća cijelu nebesku sferu i daje
spektralne razrede za 225 300 zvijezda. Katalog je 1949. proširen za 133 783 zvijezde, do broja 359 083.
Charles Messier oblikovao je prvi katalog magličastih objekata,
Messierov katalog (
Catalogues des nébuleuses et des amas d’étoiles, 1774–84), koji sadrži 103 objekta (s kasnijom dopunom do 110 objekata).
Frederick William Herschel objavio je tri kataloga novih maglica i zvjezdanih skupova (1786., 1789. i 1802), koje je proširivao njegov sin
John Frederick William Herschel. Dansko-irski astronom John Louis Emil Dreyer izradio je
Novi opći katalog maglica i zvjezdanih skupova (
New General Catalogue of Nebulae and Clusters of Stars, akronim NGC, 1888) kao nadogradnju Herschelovih kataloga, koji obuhvaća 7840 objekata, a čini cjelinu s poslije objavljenim
Dodatcima katalogu (
Index Catalogue, akronim IC, 1895. i 1908), koji sadržavaju još 5386 objekata.
Edward Emerson Barnard izradio je katalog sa 182
tamne maglice,
Barnardov katalog tamnih objekata na nebu (
Barnard’s Catalogue of Dark Markings in the Sky, 1919); inačica kataloga iz 1927. sadržava 349 tamnih maglica.
Zvjezdani katalozi načinjeni s pomoću teleskopa u svemiru
Od suvremenih zvjezdanih kataloga najopsežniji su
Katalog Hipparcos (
Hipparcos Catalogue, 1997), s podatcima za položaje 118 218 zvijezda do prividne magnitude
m = 12,4, s točnošću od 0,002″, vlastito gibanje zvijezda s točnošću od 0,002″/god.,
Tychov katalog (
Tycho Catalogue, 1997), s manje preciznim podatcima za 1 058 332 zvijezde, i
Drugi Tychov katalog (
Tycho-2 Catalogue, 2000), s poboljšanim podatcima za 2 539 913 zvijezda. Izrađeni su s pomoću podataka dobivenih mjerenjima astronomskoga satelita
Hipparcos (1989–93). Specijalizirani se zvjezdani katalozi izrađuju za
dvojne zvijezde, npr.
Aitkenov katalog dvojnih zvijezda (
Aitken’s Double Star Catalogue, akronim ADS, 1932), za bliske zvijezde, npr.
Glieseov katalog bliskih zvijezda (
Gliese Catalogue of Nearby Stars, 1957),
promjenljive zvijezde, npr.
Opći katalog promjenljivih zvijezda (
The General Catalog of Variable Stars, akronim GCVS, neprekidno se dopunjava), i dr.
