Hevelius [heve:'li·us], Johannes (poljski Jan Heweliusz [heve'l’uš]) poljski astronom (Gdańsk, 28. I. 1611 – Gdańsk, 28. I. 1687). Studirao pravo na Sveučilištu u Leidenu (1630), godinu dana proveo u Londonu (1631), potom godinu dana učio od francuskih astronoma Pierrea Gassendija i Ismaëla Boulliaua (1605–94) u Parizu. U Gdańsku je 1641. osnovao zvjezdarnicu Zvjezdani zamak (Gwiezdny Zamek ili Stellaeburgum). Izgradio je astronomske instrumente, od kojih je najveći bio Keplerov teleskop žarišne duljine 46 m. Izradio je crteže Mjesečeve površine i imenovao Mjesečeva mora, zaljeve, planinske lance i dr., te ga se smatra osnivačem topografije Mjeseca. Opisao je Mjesečevu libraciju po dužini. Opažao je planete, promjene Saturnova sjaja, Merkurove faze i Merkurov prijelaz. S pomoću Sunčevih pjega vrlo točno odredio je period vrtnje Sunca. Otkrio četiri kometa (1652., 1661., 1672. i 1677). Pratio je promjenljivi sjaj zvijezde Mire. Izradio je zvjezdani katalog s koordinatama položaja 1564 zvijezde, opisao i imenovao nova zviježđa, a sedam njegovih zviježđa prihvaćeno je i danas: Gušterica, Lisica, Lovački psi, Mali lav, Ris, Sekstant i Štit. Bio je član Royal Society (od 1664). Glavna djela: Selenografija ili opis Mjeseca (Selenographia, sive Lunae descriptio, 1647), Merkurov prijelaz preko Sunca viđen iz Gdańska (Mercurius in sole visus Gedani, 1662), Kometografija (Cometographia, 1668), Nebeski ustroj (Machina coelestis, I–II, 1673–79), Katalog zvijezda stajačica (Catalogus stellarum fixarum, 1687). Po njem su nazvani krater na Mjesecu (Hevelius) i planetoid (5703 Hevelius).
