Gassendi [gasdi'], Pierre (pravo ime Pierre Gassend), francuski filozof, matematičar, astronom i fizičar (Champtercier, Alpes-de-Haute-Provence, 22. I. 1592 – Pariz, 24. X. 1655). Doktorirao teologiju na Sveučilištu u Avignonu 1614. Zaređen za svećenika 1617. i iste godine postao profesor filozofije na Sveučilištu u Aix-en-Provenceu. Kada su to sveučilište 1623. preuzeli isusovci, napustio ga je te se privatno bavio filozofijom i prirodnim znanostima, a 1645–48. bio je profesor matematike na Collège de France. Protivnik skolastičkog aristotelizma, prvi je obnovio Demokritov i Lukrecijev materijalistički atomizam i Epikurovu eudajmonističku etiku u novovjekovnoj filozofiji. Nastojeći spojiti grčki materijalizam s kršćanstvom, smatrao da je Epikur bliži kršćanstvu od Aristotela te je reinterpretirao Epikurove koncepte u kršćanskom ključu. Odbacivao je Descartesovo poricanje postojanja praznoga prostora i njegovu uporabu jasnih ideja, zastupao stajalište o postojanju prostora i vremena neovisno o postojanju tvari, a sklad duha i tijela objašnjavao je s pomoću prestabilirane harmonije. Preteča Johna Lockea i Étiennea Bonnota de Condillaca, svojom spoznajnom teorijom utro je put modernom empirizmu i materijalizmu. Prvi je promatrao Merkurov prijelaz (7. XI. 1631) i primijenio metodu projiciranja slike dobivene s pomoću teleskopa na papir. Promatrao je i opisivao gibanje planeta, pomrčine i Sunčeve pjege. Proučavao širenje zvuka, zakone gibanja, inerciju i padanje tijela pod utjecajem gravitacije. Glavna djela: Merkurov prijelaz ispred Sunca vidljiv, i Venerin nevidljiv, iz Pariza godine 1631 (Mercurius in Sole visus, et Venus invisa Parisiis anno 1631, 1632), Metafizičko razmatranje (Disquisitio metaphysica, 1644), Udio gravitacije u ubrzanju prema dolje (De proportione qua gravia decidentia accelerantur, 1646), O Epikurovu životu i navadama u osam knjiga (De vita et moribus Epicuri libri octo, 1647), Sabrana djela (Opera omnia, I–VI) objavljena su mu 1658. Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Gassendi).
