Merkurov prijelaz (Merkurov tranzit), prijelaz Merkura ispred Sunca i zakrivanje dijela Sunčeva diska.
Merkur između Sunca i Zemlje prolazi barem tri puta godišnje, ali zbog toga što se za 7° razlikuju ravnine u kojima su Merkurova i Zemljina putanja, prolasci se, gledano sa Zemlje, najčešće događaju iznad ili ispod Sunčeva diska. Zaklanjanje Sunčeva diska zbiva se u prosjeku 13 puta u 100 godina. Pozorno se promatra jer omogućava da se točnije odrede putanja planeta, promjenljivost Zemljine vrtnje i dr. Obično traje nekoliko sati. Četiri trenutka (kontakta) ističu se tijekom tranzita: dodir planetnog diska sa Sunčevim diskom na početku, ulazak cijeloga planetnog diska na Sunčev disk, dodir planetnog diska s rubom Sunca te izlazak planetnog diska iz Sunčeva diska.
Svi Merkurovi prijelazi događaju se ili u svibnju ili u studenome. Nedavni su se dogodili 8. XI. 2006., 9. V. 2016. i 11. XI. 2019., a sljedeći će se dogoditi 13. XI. 2032.
Johannes Kepler prvi je (1629) predvidio vrijeme Merkurova prijelaza, a Pierre Gassendi ga je prvi promatrao 7. XI. 1631. koristeći se metodom projiciranja slike Sunca na papir, što je opisao u djelu Merkurov prijelaz ispred Sunca promatran iz Pariza, prema Keplerovu predviđanju (1632). Johannes Hevelius promatrao ga je 3. V. 1661. i opisao u djelu Merkurov prijelaz preko Sunca (1662), a Ruđer Josip Bošković promatrao ga je 11. XI. 1736., što je opisao u djelu Rasprava o nedavnom prolazu Merkura ispred Sunca (1737). Marsovo robotizirano vozilo Curiosity 3. VI. 2014. prvo je snimilo Merkurov prijelaz s nekoga drugoga svemirskoga tijela. (→ venerin prijelaz)
