tamna maglica, neprozirni hladni međuzvjezdani oblak plina i prašine. Može biti velika, nepravilna oblika i nejasnih rubova ili relativno mala, sferna i oštrih rubova (→ bokova globula). Može se vidjeti kad zaklanja svjetlost pozadinskih zvijezda kao Vreća ugljena u zviježđu Križu, kad zaklanja svjetlost emisijskih maglica kao Konjska glava ili s pomoću infracrvene svjetlosti ili radiovalova. Prosječna je temperatura tamne maglice od 10 do 100 K, a unutrašnjost je znatno hladnija (7 do 15 K) od vanjskih dijelova. Može sadržavati i više od milijun Sunčevih masa tvari i zauzimati prostor promjera većeg od 600 svjetlosnih godina. Prosječna je gustoća tamne maglice od 100 do 300 molekula po kubičnom centimetru, a na pojedinim mjestima može dosegnuti 100 000 molekula po kubičnom centimetru. Plinove maglice čine vodik, helij, amonijak, formaldehid, ugljikov monoksid i više od 150 različitih vrsta molekula. Čestice prašine obložene su smrznutim ugljikovim monoksidom i kisikom, koji apsorbiraju vidljivu svjetlost pa se unutrašnjost maglice može promatrati samo u području infracrvenog i mikrovalnog zračenja. Prvi katalog sa 182 tamne maglice izradio je Edward Emerson Barnard (Barnardov katalog tamnih objekata na nebu, 1919).
