Slater, John Clark

Slater [slẹi'təɹ], John Clark, američki fizičar (Oak Park, 22. XII. 1900 – Sanibel Island, 28. VII. 1976). Diplomirao na Sveučilištu u Rochesteru (1920) te doktorirao na Harvardovu sveučilištu (1923). Surađivao (1924) s Nielsom Bohrom i Hendrikom Anthonyjem Kramersom na teoriji raspršenja, koju je Werner Karl Heisenberg poslije uključio u kvantnu teoriju. Bio je profesor na Massachusettskom tehnološkom institutu (MIT) u Cambridgeu (1930–66) te na Floridskom sveučilištu (1966–76). Osim teorijom raspršenja, bavio se izračunavanjem atomskih orbitala (tzv. Slaterove orbitale), fizika čvrstoga stanja i mikrovalovima. – Slaterova determinanta, determinanta kojoj su članovi valne funkcije ovisni o spinu, opisuje sustav međusobno nezamjenljivih identičnih fermiona (npr. elektrona). U teorijskoj kemiji ona je baza za izračunavanje valnih funkcija navedenih sustava, odn. nulta aproksimacija drugih približnih metoda izračunavanja.