Mariotte [maʀjɔ't], Edme, francuski fizičar (? Dijon, oko 1620 – Pariz, 12. V. 1684). O njegovu se djetinjstvu i obrazovanju malo zna. Zaređen za svećenika, bio je opat samostana Saint-Martin-sous-Beaune južno od Dijona, od 1670. živio u Parizu.
U jednostavnom pokusu s dva bijela kruga na tamnoj pozadini, gledanjem jednim okom u središte između krugova i postupnim udaljavanjem od njih, primijetio je da na nekoj udaljenosti jedan od krugova nestaje, tj. otkrio je slijepu pjegu u ljudskom oku (1668). Uočio je razmjernost otpora gibanju tijela u fluidu površini poprečnog presjeka i kvadratu brzine gibanja tijela (1673), neovisno o Robertu Boyleu otkrio je (za idealne plinove) obrnutu razmjernost volumena i tlaka plina pri stalnoj temperaturi (1676), nazvanu Boyle-Mariotteov zakon. Konstruirao je napravu s pomoću koje je prikazivao zakon očuvanja količine gibanja, danas Newtonova kolijevka. Napisao je više rasprava o strujanju tekućina, kruženju tekućina u biljkama, prirodi zraka, barometru, prirodi boja, slobodnom padu, elastičnim sudarima tijela, smrzavanju vode, npr. Ogledi iz fizike (Essais de physique, 4 sveska: I. O rastu biljaka – De la végétation des plantes, 1679; II. O prirodi zraka – De la nature de l'air, 1679; III. O toplini i hladnoći – Du chaud et du froid, 1679; IV. O prirodi boja – De la nature des couleurs, 1681). Bio je član francuske Akademije znanosti od 1666. Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Mariotte).
Mariotteova mrlja slijepa je pjega vidnoga polja ljudskog oka na ulazu vidnoga živca u oko (papilla); neosjetljiva je na svjetlost.
