Boyle [bil], Robert, irski kemičar, fizičar i izumitelj (Lismore, Irska, 25. I. 1627 – London, 30. XII. 1691). Iz bogate plemićke obitelji, polazio je koledž Eton 1635–39., potom putovao po Europi do 1644. pa živio na obiteljskim imanjima u Engleskoj i Irskoj, te na Sveučilištu u Oxfordu 1656–68. i do smrti u Londonu.
Unaprijedio je Guerickeovu zračnu sisaljku i primjenjivao je u istraživanjima prirode zraka koja je opisao u djelu Novi fizikalno-mehanički pokusi koji se tiču zračnih opruga i njihovih učinaka (New Experiments Physico-Mechanicall, Touching the Spring of the Air, and Its Effects, 1660). Otkrio je da tlak zraka raste kada se volumen smanjuje i da je umnožak volumena i tlaka zraka konstantan (1662), danas Boyle-Mariotteov zakon. Smatrao je da fizikalna svojstva tvari potječu od gibanja čestica nalik atomima, koje je nazvao korpuskulama. Istraživao je širenje zvuka, hidrostatski paradoks, svojstva plinova, postojanje vakuuma, luminiscenciju (kemiju fosfora) i dr. U djelu Skeptični kemičar (The Sceptical Chymist, 1661) zaključio je da četiri Aristotelova počela (voda, vatra, zemlja zrak) i tri ijatrokemijska principa (živa, sumpor i sol) nisu ni počela ni principi stoga što se tvari na njih ne rastavljaju. U kemiju je uveo egzaktnu eksperimentalnu metodu i smatra se jednim od utemeljitelja kvalitativne kemijske analize. Uveo je suvremeno shvaćanje kemijskoga elementa, spoja i smjese. U raspravama Eksperimenti i razmatranja koja se tiču boja (Experiments and considerations touching colours, 1664) i Razmišljanja o pretpostavci lužine i kiseline (Reflections upon the Hypothesis of Alkali and Acidum, 1675) opisao je kako se boja sirupa od ljubičina cvijeta kiselinom može promijeniti u crvenu, a lužinom u zelenu boju, te je u kemiju uveo pojam indikatora. Bavio se također alkemijom te pisao teološke traktate. Boyleova sabrana djela tiskana su 1744. i 1772. Bio je jedan od osnivača Royal Society. Po njem su nazvani krater na Mjesecu (Boyle) i planetoid (11967 Boyle).
