Ksenofont iz Efeza (Efeški) (grčki Ξενοφῶν ὁ Ἐφέσιος, Ksenophn ho Ephésios), grčki romanopisac (Efez, II. st.). O njegovu životu nema podataka. Autor je jednoga od pet cjelovitih antičkih ljubavnih romana Efeške priče o zgodama Antije i Abrokoma (Τὰ κατὰ Ἀνϑίαν καὶ Ἁβροκόμην Ἐφεσιακά – Tà katà Anthían kaì Abrokómēn Ephesiaká; skraćeno Ἐφεσιακά – Ephesiaká). Sačuvan je u pet knjiga, ali navod iz Sude o opsegu od deset knjiga potaknuo je filologe da u nedosljednostima, manjkavostima u opisu i katkad nejasnoj motivaciji likova prepoznaju znakove mogućega kraćenja izvornoga teksta; suprotno tomu, česte rekapitulacije događaja – u kojima sveznajući pripovjedač sažimlje zbivanja u Egiptu, Maloj Aziji, na egejskim otocima, Siciliji i u južnoj Italiji – upućuju na to da takvih zahvata u tekstu nije bilo. Osnovna pripovjedna linija prati mladi par koji se razdvaja i ponovno sastaje nakon mnogih nedaća i sudbinskih preokreta, a kritika Ksenofontov roman ocjenjuje kao jednostavniji od ljubavnih romana kojima su autori Hariton, Ahilej Tatije, Heliodor iz Emese i Longo. U romanu su prisutni monolozi, kao i pisma, koja svjedoče o tada popularnom žanru epistolografije. Na hrvatski ga je preveo Darko Novaković (1980), zajedno s kasnijim anonimnim romanom na latinskome Pripovijest o Apoloniju, kralju tirskome (→ historia apollonii, regis tyri), zapleta i motiva sličnih Ksenofontovu djelu.
