Ahilej Tatije ili Tacije (grčki Ἀχιλλεύς Τάτιος, Akhilleús Tátios), grčki romanopisac (Aleksandrija, II. st.). Autor je jednoga od pet cjelovito sačuvanih grčkih ljubavnih romana Zgode Leukipe i Klitofonta (Τὰ ϰατὰ Λευϰίππην ϰαὶ Κλειτοφῶντα – Tà katà Leukíppēn kaì Kleitophnta). Napisano u osam knjiga, djelo je datirano u II. st. na temelju nekoliko papirusnih fragmenata te aluzija na Ksenofonta Efeškog i, u većoj mjeri, na Haritona. U prikazu pustolovina naslovnoga ljubavnog para autor je obuhvatio tijek nedaća tipičan za žanr, od brodoloma, prisilnog razdvajanja, otmica, boravaka u zarobljeništvu i zatvoru do prividnih smrti i različitih moralnih kušnji, a odmaknuo se od prethodnih takvih romana smjestivši radnju u suvremeno mu okružje istočnoga Sredozemlja, umjesto u prošlost, poigravši se sa žanrovskim konvencijama – u detaljima poput epizode u kojoj protagonist postaje žrtva zavođenja – i pokazavši smisao za komično u realističnijim portretima svojih likova. U njegovu se pisanju pojavljuju, iako nedosljedno, stilska obilježja novonastalog aticizma, a uz osnovnu liniju pripovijedanja razvidan je i niz primjera retorike razdoblja druge sofistike poput digresija, govora i refleksija te višestrukog posezanja za ekfrazom, za što je primjer opis slike s motivom otmice Europe u prvoj knjizi, pri čem objektivni pripovjedač pred tom slikom susreće protagonista romana Klitofonta, koji zatim preuzima ulogu pripovjedača i nastavlja pripovijedati iz prvoga lica. Premda je Focije u Biblioteci iznio zamjerke na račun sadržaja Tatijeve proze zasićene erotikom, pohvalno se izrazio o njegovu stilu, što je pridonijelo raširenosti romana u X. i XI. st. te prijevodima i imitacijama u XI. st. U Sudi mu se pripisuju izgubljen spis Povijesna zbirka (Ἱστορία σύμμιϰτος – Historía sýmmiktos), astronomski spis O kugli (Περὶ σφαίρας – Perì sphaíras) te rasprava o etimologiji.
