ekfraza (grč. ἔϰφρασıς: opisivanje), antički naziv koji je uveo Dionizije Halikarnašanin (Retorika) za postupak opisivanja, a Priscijan preveo na latinski kao descriptio. Upotreba mu je dvovrsna. U širem značenju, upućuje na svako izlaganje kojemu je svrha slikovito predočavanje kakve teme (ljudi, događaja, mjesta i dr.) i rabi se ponajviše u sklopu školskih vježbi. U užem značenju, ograničen je na opis umjetničkih djelâ i rukotvorinâ (npr. tapiserija, urni i kupa), vezuje se na niz uzornih ekfraza koje za svoj predmet uzimaju štitove epskih junaka kod Homera (Ilijada), Hezioda (Štit), Vergilija (Eneida) i Nona (Ep o Dionizu), a zatječe se i u umjetnosti XX. st.
