struka(e): religija
ilustracija
HELIJE, na četveropregu, Berlin, Staatliche Museum

Helije (grčki Ἥλıος, Hḗlios: Sunce), u grčkoj religiji, obogotvoreno Sunce, drevno predolimpsko božanstvo svjetla koje održava sve živo, ljudima daje i oduzima vid; poslije je često poistovjećivan s Apolonom. Prema Heziodovoj Teogoniji, Helije je unuk Urana i Geje, sin titanâ Hiperiona i Teje. Svako jutro iz zlatne palače na istoku vanjskoga mora (Okean) izvodi zlatna Sunčeva kola, u koja su upregnuta četiri krilata ognjena konja; putujući preko nebeskog svoda zasipa zemlju svjetlošću, toplinom i životom. Najpoznatija mitološka priča o njemu odnosi se na kola i njegova sina Faetonta, a književna na klanje njegovih goveda u Homerovoj Odiseji. Njegova su svetišta postojala u Korintu, Sikionu, Argu, Apoloniji, na Kreti (gdje se štovao u liku bika), a osobito na Rodu, gdje su se u njegovu čast održavale svečanosti (Ἁλίεıα, Halíeia, prema dorskom obliku ἅλıος, hálios: Sunce) i gdje je bio prikazan u obliku poznatoga Rodskog kolosa. Kult Sola (latinski: Sunce) u Rim je, prema Varonovu tumačenju, uveo Tit Tacije, a u razdoblju kasne republike bio je razvijen u Laciju. U III. st. raširio se i zadobio veće značenje kada je Sol Invictus (Nepobijeđeno Sunce) za Aurelijanove vladavine (270–75) postalo službenim božanstvom, povezavši ideje Sunčeve sveprisutnosti, monarhije i carske teologije pobjede, čemu su pridonijele henoteističke tendencije prisutne u onodobnoj filozofiji i teologiji; kult je u IV. st. pokušao obnoviti Julijan II. Apostat. U Siriji njegov se kult u procesu solarizacije prenio na lokalna božanstva Malakbela u Palmiri, Elagabala (Heliogabala) u Emesi i Heliopolitana-Baalbika (fenički b‘l bq‘) u Heliopolu (danas Balbek). Tipološki su mu srodni egipatski Ra, sumerski Utu, akadski Šamaš, a u kasnoj su ga antici povezivali s helenističkim božanstvima svjetla Serapisom, Febom i Mitrom. Među Slavenima mu odgovara Dabog, a kod Etruščana Usil. Helijev (ili Apolonov) prikaz (sa Sunčevim kolima ili aureolom) bio je raširen u antici na hramovima, freskama, mozaicima, keramici i sl. U kasnijem su ga europskom slikarstvu prikazali npr. Nicolas Poussin i Diego Velázquez. Po njem je nazvan kemijski element helij (He).

Citiranje:

Helije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 7.4.2025. <https://enciklopedija.hr/clanak/helije>.