Serapis (Sarapis) (grč. Σέραπις, Sérapis ili Σάραπις, Sárapis), egipatsko-helenističko božanstvo, »vladar podzemlja«. Njegov kult uveo je Ptolemej I., poistovjećujući ga s Ozirisom – Apisom i dodajući mu atribute grčkih bogova Zeusa, Dioniza, Plutona i Asklepija. Zamišljen kao bog zaštitnik Aleksandrije, Serapis je trebao postati glavnim božanstvom miješanoga egipatskog i makedonsko-grčkoga stanovništva. Pokazujući panteističko-henoteističke crte Serapis je ujedno bio i bog sunca, neba, plodnosti, poljodjelstva, magije, iscjelitelj itd. To sinkretističko božanstvo ipak nije istisnulo domaće egipatske bogove, ali se njegov kult, koji su potpomogli Ptolemejevići, naglo širio po helenističkom svijetu, odnosno poslije, zajedno s kultom Izide, njegove žene, po cijelom Rimskom Carstvu. Mnogobrojni su njegovi likovni prikazi i ostatci njegovih hramova. (→ serapej)
