Hadamard [adama:'ʀ], Jacques, francuski matematičar (Versailles, 8. XII. 1865 – Pariz, 17. X. 1963). Doktorirao (1892) na École normale supérieure u Parizu. Profesor matematike, astronomije i mehanike na Sveučilištu u Bordeauxu (1893–97), a potom u Parizu na Sorbonnei i Collège de France (1897–35), École polytechnique (1912–35) i École centrale des arts et manufactures (1920–35). Dao je značajne prinose teoriji parcijalnih diferencijalnih jednadžbi, diferencijalnoj geometriji, teoriji brojeva, funkcionalnoj analizi, rješavanju različitih problema iz matematičke fizike s pomoću funkcionalne analize. Dokazao asimptotski zakon raspodjele primbrojeva, a bavio se i problemima nastave matematike. Po njem su nazvani Hadamardov dinamički sustav, Hadamardov kod, Hadamardova matrica, Hadamardova nejednakost, Hadamardov prostor i dr. Bio je član francuske Akademije znanosti od 1912. i Royal Society od 1932. Glavna djela: Predavanja iz elementarne geometrije (Leçons de géométrie elémentaire, I–II, 1898–1901), Četiri predavanja o matematici (Four Lectures on Mathematics, 1915), Predavanja o Cauchyjevu problemu linearnih parcijalnih diferencijalnih jednadžbi (Lectures on Cauchy’s Problem in Linear Partial Differential Equations, 1922), Esej o psihologiji otkrića u matematičkom polju (An Essay on the Psychology of Invention in the Mathematical Field, 1945).
