Gal, Gaj Kornelije (latinski Gaius Cornelius Gallus [ga:'i·us korne:'li·us ga'l:us]), rimski pjesnik i političar (? Forum Iulii, danas Fréjus, 70. pr. Kr. – Egipat, 27/26. pr. Kr.). Mjesto rođenja nije mu pouzdano utvrđeno (sudeći po nadimku, najvjerojatnije u Narbonskoj Galiji). Školovao se u Rimu kod Epikurova sljedbenika Sirona, zajedno s Vergilijem, s kojim je prijateljevao (i koji ga je učinio protagonistom svoje desete ekloge). Kretao se u krugu rimskih uglednika Gaja Azinija Poliona, Publija Alfena Vara i Ovidija. Njegova politička i vojna karijera počela je 41. pr. Kr. u Oktavijanovu krugu; istaknuo se u ratovima s Markom Antonijem i zauzimanju Aleksandrije (30. pr. Kr.) te ga je Oktavijan postavio za prvoga prefekta Egipta (najkasnije 29. pr. Kr.). Izazvavši bijes cara i senata (na što upućuje i sudbina tzv. »Galove« sijenitne stele iz File iz 29. pr. Kr., koja se čuva u Egipatskom muzeju u Kairu, na kojoj u trojezičnom natpisu nabraja svoje zasluge pri osvajanju Egipta i Etiopije), protjeran je, imovina mu je zaplijenjena te je počinio samoubojstvo. Napisao je četiri nesačuvane knjige elegija, najvjerojatnije naslovljene Ljubavi (Amores ili Lycoris), alternativnog naslova Likorida (Lycoris), prema imenu žene kojoj je djelo posvećeno, a koja je bila glasovita plesačica mima Volumnija, umjetničkoga imena Citerida (Volumnia Cytheris), ljubavnica Marka Antonija. Devet stihova pronađenih na papirusnom fragmentu u Egiptu (Qaṣr Ibrīm, 1978) uzima se kao dokaz njegova pionirskog mjesta u žanru – najvjerojatnije je upravo Gal ustanovio prepoznatljiv oblik i temeljne značajke stila rimske ljubavne elegije. Pod utjecajem helenističkoga pjesnika Euforiona, imao je posredničku ulogu između pjesništva neoterika i elegije Augustova doba. Neki mu pripisuju autorstvo neoteričkog epilija Čaplja (Ciris), uvrštenoga u Appendix Vergiliana. Glavni je lik u fikcionalnom prikazu rimske svakodnevice Gal ili rimski prizori iz Augustova doba (Gallus, oder, Römische Scenen aus der Zeit Augusts, 1838) Wilhelma Adolfa Beckera.
