neoterici (kasnolatinski neoterici), novovjekovni naziv za skupinu pjesničkih inovatora u Rimu u I. st. pr. Kr., nastao prema podrugljivu Ciceronovu izrazu οἱ νεώτερoι (»mladci«, »mladi dečki«). Odbijajući ep i dramu kao zastarjele književne vrste, ti su književnici uzore potražili u helenističkoj književnosti, ponajprije u Kalimahu; uz kratke oblike (epigram, pripovjedna elegija i epilij), izrazito su cijenili jezične i metričke eksperimente, neobične teme i stilsku dotjeranost u detaljima. Uz Katula, čija se zbirka jedina sačuvala, čvrstu su jezgru skupine tvorili Gaj Licinije Kalvo, Gaj Helvije Cina i Marko Furije Bibakul.
