mim

mim (lat. mimus < grč. μῖμος), u antici, kratki igrokaz s prizorima iz dnevnoga života ili alegorijskoga značaja, u kojem glumci mimičari radnju prikazuju isključivo mimikom i kretanjem tijela, a glazbenu i verbalnu sastavnicu osiguravaju zasebni izvođači. Mime u prozi pisao je Sofron iz Sirakuze (V. st. pr. Kr.), a u stihu Teokrit i Heronda (III. st. pr. Kr.). U Rimu su tvorci književnog mima bili Decim Laberije i Publilije (I. st. pr. Kr.). U Augustovo doba mim je potisnula pantomima, radnja bez riječi, oblik popularne zabave koji je opstao tijekom srednjeg vijeka i renesanse te osobit preporod doživio u zasebnim scenama commedije dell’arte, odakle mu se utjecaj širio cijelom Europom i u različitim omjerima nastavio biti dijelom dramske tradicije.